U tekstu koji je pred vama napravljen je osvrt na značaj umjetnosti za razvoj predškolskog djeteta, njenu ulogu u razvijanju saradničko-partnerskih odnosa sa porodicom/roditeljima, sticanju roditeljskih kompetencija van porodičnog okruženja, raZvoju samopouzdanja kod djece i roditelja i benefitima koje imaju svi akteri koji učestvuju u vaspitanju i obrazovanju predškolskog djeteta.
Rezultati uticaja umjetnosti u svim svojim oblicima vidljivi su u: adaptaciji djeteta na vrtić, njegovoj socijalizaciji, razvoju kreativnosti, emocija, mašte (kroz likovne aktivnosti).
Istraživanja (Denac, 2004; Marić i Goran, 2013.) su dokazala da umjetnost utiče i na kognitivni razvoj djeteta, na razvoj fizičkih i umnih sposobnosti (kroz muzičke aktivnosti), na razvoj govora i sticanje samopouzdanja (dramske aktivnosti), kao i razvoj kulture življenja i estetskih kriterijuma i osjećaja (umjetnost u cjelini) kod djeteta na ovom uzrastu.
„Uključivanje djece u umjetničke procese, uz istodobno ugrađivanje elemenata njihove vlastite kulture u obrazovanje, razvija u svakom pojedincu smisao za stvaralaštvo i inicijativu, bogatu imaginaciju, emocionalnu inteligenciju i moralni 'kompas', sposobnost kritičkog mišljenja, smisao za samostalnost te slobodu mišljenja i djelovanja.” (Brajcic, M. 2013:2)
Umjetnost okuplja djecu oko sebe, upućuje ih jedne na druge, podstiče ih na saradnju i stvaralački rad, bogati njihove emocije, uvodi u svijet boja, mašte, muzike, podstiče ih da slobodno izražavaju svoje misli govorom, ritmom, pokretom, mimikom lica.
Koristeći umjetnost u cilju svestranog razvoja djeteta, uočili smo još jednu njenu mogućnost – iskoristiti je za ulazak/uvođenje roditelja u vrtić i njihovo uključivanje u rad sa djetetom u sredini koja se po mnogo čemu razlikuje od porodične.
UMJETNOST U VRTIĆU
Najveći uticaj različitih vrsta umjetnosti na dijete ovog uzrasta dolazi do izražaja i stavlja se na provjeru kroz organizaciju i realizaciju dječijih priredbi.
Dječija razvojna dostignuća na polju likovne umjetnosti uočavamo na likovnim izložbama, razvoj na polju muzike dijete će pokazati kroz ples i pjevanje (samostalno ili u horu), a lijep govor, bogatstvo rječnika, maštu ‒ kroz igrokaze, dramatizacije, lutkarske predstave.
Samostalnost, sigurnost u sebe i svoje mogućnosti, vještine, razvijenu maštu, djeca pokažu u toku tih nekoliko minuta u toku nastupa. Zadovoljstvo i velika količina endorfina (hormona sreće) javlja se ubrzo nakon završetka nastupa, a ponos i radost roditelja i vaspitača dokaz su njihovog uspjeha.
Upravo su priredbe i proslave bile prvi stepenik koji je doveo roditelje/porodicu u vrtić. Umjetnost je ta koja je povezala dvije za dijete veoma važne sredine, vrtić i porodicu.
Pripreme oko priredbi, pored one lijepe strane koja se odnosi na njen uspješni završetak, znaju biti izuzetno naporne, stresne i obimne. U njihovu organizaciju i realizaciju bude uključena cijela ustanova, ali najveći teret iznesu djeca i vaspitači.
Kako je jedan od glavnih pokazatelja savremenih i uspješnih planova i programa predškloskog vaspitanja i obrazovanja stepen saradničkih odnosa sa porodicom/roditeljima, to se javila potreba podjele zajedničke brige roditelja i vaspitača oko razvoja djeteta.
Izuzetna pomoć u što boljem poznavanju djeteta, njegovom shvatanju, proširivanju i sticanju njegovih navika i saznanja dobija se od strane roditelja, koji su na prvom mjestu po uticaju na djetetov razvoj. Informacije i uputstva koja dobijemo od njih za svako dijete umnogome nam olakšavaju zivot i rad u vrtiću. Razmjenom mišljenja o djetetu i njegovom razvoju uspijevamo na pravi način usmjeriti dijete i iz njega izvući maksimum u razvoju.
SARADNJA KROZ UMJETNOST
Prvi korak ka upotrebi umjetnosti u svrhu uspostavljanja saradničkih odnosa desio se prilikom obilježavanja 8. marta 2000 godine. U radnu sobu smo pozvali sve majke, a cilj nam je bio da ih kroz druženje upoznamo sa radom u vrtiću, da upoznaju svoje dijete u drugoj sredini, da upoznaju njegove vršnjake, da razvijemo kod majki saznanje o pripadnosti grupi.
Podsticali smo razvoj i sticanje međusobnog povjerenja, omogućili smo da se i one razvijaju, stiču kompetencije kao roditelji van porodice, željeli smo da osjete koliko su nam važne, koliko ih poštujemo kao saradnike i partnere u odgajanju djeteta. Na ovaj način polako ali sigurno rušila se barijera između porodice i vrtića koja je bila prisutna ranije.
Gledajući nas zajedno (mamu i vaspitačicu), dijete se oslobodilo, počelo je drugačije da doživljava vrtić koji sada za njega postaje druga kuća u kojoj se igra sa mamom. Zajedničke aktivnosti (mame i vaspitačice), kao sto su: crtanje, bojanje, pjevanje, ples, gluma, podstakle su dijete i dale mu krila da i ono slobodno i bez prepreka u njima učestvuje.
Vaspitači su dobili pomoć u radu, stekli bolju predstavu o djetetu, podijelili odgovornost, dobili mogućnost da prikažu svoj rad i zalaganje.
Muzička umjetnost nas je odvela korak dalje u razvoju saradnje pa smo počeli uključivanjem roditelja u ples sa djecom. Dramska umjetnost nam je privukla roditelje sa talentom za glumu, uključili smo ih u predstave za djecu (lutkarske i dramatizacije), a neke koji imaju dar slikanja i crtanja smo „iskoristili” za ukrašavanje scene i postavljanje likovnih izložbi.
Roditeljsku kreativnost u stvaranju igračaka, scene, darova za majke (radionice sa očevima), ukrašavanje prostora za igru, koristili smo na svakom koraku.
U početku stidljivo, a posljednjih godina puno sigurniji u svoje sposobnosti, roditelji sami predlažu, donose odluke, stvaraju sa svojom djecom i stvoreno prezentuju na: priredbama, ispraćajima predškolaca, grupnim roditeljskim sastancima, radionicama.
Ubrzo smo u našoj sredini postali primjer svima kako je moguće dovesti roditelje u vrtić pa su i drugi počeli koristiti naš „recept” da uz pomoć umjetnosti razviju saradničko-partnerske odnose sa njima.
ZAKLJUČAK
Mnogobrojna su sredstva i metode čijom upotrebom utičemo na razvoj djeteta, podstičemo ga i usmjeravamo. Cilj nam je razviti sve njegove potencijale, zadovoljiti razvojne potrebe, razviti i usavršiti vještine, pripremiti ga za život.
Stoga smo u svrhu svega gore navedenog pronašli jedno od sredstava koje djeci daje slobodu i zadovoljstvo koristeći ga.
Umjetnost u svim svojim oblicima utiče na cjelovit razvoj djeteta, podstiče ga i usmjerava dalje. Koristeći je u radu, uspijevamo zadovoljiti djetetove potrebe, a jednu naročito ‒ socijalizovati i adaptirati dijete na vrtić.
Iskoristili smo je i uključili roditelje/porodicu u vrtić, na zadovoljstvo svih nas koji smo se našli na zajedničkom putu dječijeg razvoja.
Likovno, muzika, drama, ples, uspijevaju na jednom mjestu razviti čvrste odnose pune povjerenja, sigurnosti i međusobnog uvažavanja. Doprinijeli su boljem međusobnom upoznavanju, upućivali nas jedne na druge, crpili iz nas samo ono što je lijepo i podsticali na dalje, koje svaki put bude bolje i ljepše.
Djeca zadovoljna, opuštena, nasmijana, kreativna, puna mašte…
Roditelji povjerljivi, opušteni, zadovoljni, sigurniji u sebe i svoja roditeljska umijeća, napunjeni novim znanjima o svojoj, ali i o drugoj djeci.
Vaspitači zadovoljni, sigurni u sebe, proširenih saznanja o svakom djetetu ponaosob, motivisani za dalji rad.
Sve ovo je učinila umjetnost kao spona među nama koji živimo i provodimo jedan dio svojih života u vrtićkoj zajednici.
Autorica teksta: vaspitačica Alma Zajmović, magistar predškolskog vaspitanja i obrazovanja u JPU „Dušo Basekić”, Bijelo Polje
LITERATURA
- Herlok, B.E.(1956): Razvoj deteta, Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije, Beograd
- Jovanović, M. (2015), Saradnja porodice i dečijeg vrtića, Visoka škola strukovnih studija za vaspitače, Šabac.
- Ljubetić, M.(2011): Partnerstvo obitelji, vrtića i škole, Školska knjiga, Zagreb
- Milanović, M.(2014): Pomozimo im rasti, priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja, Tehnička knjiga, Zagreb
- Pešić, M., Aktivnosti i uloge dece i vaspitača, Predškolsko dete, Beograd br.3/82 i br:1-2/83.
- Rangelov-Jusović, R.(2007): Od saradnje ka partnerstvu, priručnik za odgajatelje i nastavnike, Step by step, Sarajevo
- Selmanagić-Lizde, E(2014): Uzajamno prihvatanje, razumijevanje i izgrađivanje partnerskog odnosa obitelji i odgojno-obrazovne institucije“, APOSO, Sarajevo
- Spasojević, P.(2011): Porodična pedagogija i odgovorno roditeljstvo, Izdavačko preduzeće “Nova škola”, Banja Luka
- Vukmanović, N. i drugi (1989): Roditelji u dečijem vrtiću, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
Stručni članci i časopisi
- Dijete i estetski izricaji, zbornik radova s Medjunarodnog znanstvenog skupa, Zadar, 2014.god.
- Krnic, Radan (2015):Roditelji i djecije glazbene aktivnosti u obiteljskom domu
- Huzjak, M.: Metoda analitickog promatranja u razvoju djecijeg crteza, Strucni clanak, Sveuciliste u Zagrebu, 2013.god.
- Predskolsko dijete I likovna umjetnost, Dijete, vrtic, obitelj br.3,br.7 I br.8 proljece 2011.god.
- Kako komunicirati likovnim jezikom djece, Dijete, vrtic, obitelj br.79, 2015 god.
- Brajcic, M.(2012): Predskolsko dijete I likovno djelo u –Jackson Pollock, Split 2013 god.
- Mendes, B., Ivon, H., Pivac, D.:Umjetnicki poticaji kroz process odgoja I obrazovanja, pregledni clanak, Split, 2012.
