U beskraju riječi i melodija, Njegoš se uzdiže poput pjesničkog cara čije su riječi tkale svilene niti slobodarskog duha. „Gorski vijenac‟, poput kamenčića u vremenskoj rijeci, nije samo ep o Crnoj Gori, već himna koja odjekuje slobodom u svakom stihu.
Njegov perački ples po hartiji nije tek poetički izraz, već čarobni ritual kojim oživljava slobodarski plamen. U planinama i nebeskim prostranstvima, Njegoševa misao postaje ptica koja leprša iznad političkih ograničenja, nudeći čitaocima ključ za otključavanje vrata univerzuma slobode.
Duboko u tkivu Njegoševih soneta, sloboda nije samo apstraktna ideja - to je pulsirajući ritam svakog stiha. „Luča mikrokozma‟ postaje svetionik koji razagoni tamu, dok „Pustinjak‟ postaje putokaz ka unutrašnjem oslobođenju. Njegova poezija nije samo umjetnost, već i ritual samoproučavanja i slobode duše.
Njegoševa riječ nije tek zvučni užitak; to je filozofski dijalog s prošlošću i budućnošću! Kroz „Pustinjak‟ i „Gorski vijenac”, postavlja kamen temeljac za razmišljanje o odnosu individue, društva i vlasti, stvarajući lavirint misli iz kojeg proizilazi sloboda uma. U hrabrosti suočavanja s kontroverznim pitanjima, Njegoš nije samo pjesnik, postaje vizionar slobode čija riječ ne poznaje okove! Njegova hrabrost da istražuje slobodu u vremenima kad su mnogi šutjeli, čini ga svetionikom slobode, čak i u najmračnijim trenucima.
Njegoš ostaje pjesnički car slobode, čije riječi nisu samo stihovi na hartiji, već živa vatra koja poziva svakog čitaoca da osjeti plamen vlastite slobode. „Gorski vijenac‟ nije samo književno djelo; to je čarolija koja budi dušu i podsjeća nas da sloboda nije samo dar, već i odgovornost prema svijetu koji oblikujemo svojim mislima i djelima.
Minja Stojadinović