Nikola Petrović – Crnogorski vladar i pjesnik kod Poljaka: BROJNI ZAPISI O CRNOJ GORI I NJENOM NARODU

„Poljaci su u svojoj štampi vrlo često pisali o Crnoj Gori, opisivali njenu prirodu, istorijske događaje, političku situaciju, mentalitet“, istakao je akademik Nenad Vuković na naučnoj tribini „Nikola Petrović – Crnogorski vladar i pjesnik kod Poljaka“, koja je priređena u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU).

Vanredni član CANU Pavle Goranović istakao je u uvodnoj riječi da je akademik Nenad Vuković, filolog, slavista, profesor univerziteta, rođen 1939. godine na Pišču, Planina pivska. Osnovnu školu završio je na Pišču, Gimnaziju i Filozofski fakultet (Odsjek za srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti) u Sarajevu. Studirao je i doktorirao na polonistici Jagjelonskog univerziteta u Krakovu (1969). Cijeli radni vijek proveo je na univerzitetu Zvanje redovnog profesora stekao je na Univerzitetu u Sarajevu. Predavao je srpskohrvatski jezik (fonetiku i morfologiju), uporednu gramatiku slovenskih jezika, poljski jezik, metodologiju naučnog rada, scenski jezik i kulturu govora. Na Univerzitetu Crne Gore izabran je u zvanje redovnog profesora. Jedan je od osnviača i dugogodišnji dekan Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Bio je rektor Univerziteta Mediteran.

Profesor Vuković je autor preko 450 radova. Prevodi sa  poljskog, švedskog, ruskog i makedonskog jezika. Za prevod romana „Mriamne“ Pera Lagerkvista 1984. godine dobio je prvu nagradu za najbolji prevod godine.

Za vanrednog člana CANU izabran je 2008. godine, a za redovnog 2015.

Govoreći o temi naučne tribine Vuković je istakao da su Poljaci vrlo često pisali o Crnoj Gori. Za vrijeme kralja Nikole 365 je zapisa o Crnoj Gori i Crnogorcima. On je naveo da je za vreme kralja Nikole Poljska bila podijeljena između tri velika carstva ali da su poljski duh čuvali Poljaci, poljski kulturni centri, univerziteti i tamošnji veliki pisci.

„Poljaci su vrlo često pisali o Crnoj Gori. U njihovoj periodici od 1860. godine do 1920. postoji 365 zapisa o Crnoj Gori. Tako je u listu 'Svakodnevne novine' pod naslovom 'Crna Gora' u šest brojeva izlazilo opširno viđenje karaktera ove naše zemlje, opisa prirode, najznačajnijih istorijskih događaja, o političkoj situaciji, a posebno se skreće pažnja Poljskog čitaoca na mentalitet i izgled muškaraca, 'a tuguje se kad je u pitanju situacija žena'. Najviše prostora je posvećeno crnogorsko-turskim bojevima, a posebno onim sredinom 19. vijeka. Piše se o turskim i austrijskim tvrđavama na crnogorskim granicama, tako da je, kaže Poljak, zemlja stvarala utisak velike tvrđave. Opisuje tu autor i Boku i crnogorske težnje od davnina o izlasku na more. Opisujući borbe sa Turcima autor se poziva na uspomene ruskog oficira Bronjevskog, na engleskog autora Vilkinsona i na njihove fragmente koji se tiču organizacije države, a poseban je dio koji prezentuje u superlativima pojavu Petra Drugog Petrovića Njegoša“, navodi akademik Vuković.

Opisuju se i običaji Crnogoraca, nastavio je on, osjećaji ravnopravnosti, nemanje lakomosti, spremnost na pomoć bez interesa, a naglašava se kao nedostatak nasljeđe sa oca na sina krvne osvete. Posebno se slavi fizički izgled muškaraca i ljepota žena.

Piše se o stanju u Crnoj Gori, o sistemu vlasti, o stanju u manastirima, o surovosti mjesnih običaja i prava, o sudskim procesima, poreskom sistemu itd.

Posebnu pažnju privlače tekstovi u kojima se naglašava da tursko ropstvo i borbu za oslobođenje upoređuju sa poljskom situacijom i entuzijazmom cijeneći sve napore Crnogoraca, a posebno izdržljivost u odbrani slobode.

Interesantan je i tekst koji se odnosi na književno stvaralaštvo u Crnoj Gori, koji je pisan u vrlo uzvišenom stilu u kojem se govori o stvaralaštvu Njegoša i kralja Nikole, kao i narodnoj poeziji Crne Gore.

„Pisac Jan Lećevski piše o poeziji i dramskim djelima kralja Nikole. Pored svih vrijednosti Lećevski ukazuje i na nedostatke počevši od onog da su drame suviše razvučene, a da su uzrok tome dugi razgovori. On ocjenjuje da je stvaralaštvo kralja Nikole raznoliko, te da je on lirski, epski i dramski pjesnik. U svakoj vrsti uzdiže se visoko, i misao i sadržaj kod njega su glavni, a forma je samo dodata“, zaključio je Vuković.

O. Đ.         

    

Back to Top