Na Petom Šantićevom festivalu djece pjesnika u Mostaru, koji je organizovalo Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ,,Prosvjeta“ u sklopu obilježavanja godišnjice smrti Alekse Šantića, velikog mostarskog i bosanskohercegovačkog pjesnika, pristiglo je 1.470 radova djece-pjesnika iz zemlje i regije.
Pjesma ,,Htio bih“ Kemala Kalača, učenika sedmog razreda OŠ ,,Mustafa Pećanin“ iz Rožaja, koji pohađa školu po inkluziji, koji je i štićenik NVO ,,Pomozimo djeci ometenoj u razvoju“, zavrijedila je prvu nagradu. Kemalova se pjesma našla u finalu i bio je pozvan da prisustvuje dodjeli nagrade, ali je bio spriječen iz zdravstvenih razloga. Na finalnoj večeri, odlukom žirija, Kemal je dobio prvu nagradu. Finalisti koji su se tada našli u uži izbor bili su: Elena Majstorović, Beograd, Srbija; Maida Smajlović, Škahovica, BiH; Radivoj Šijak, Novi Sad, Srbija; Amila Kolar, Sarajevo, BiH; Omar Gušmirović, Maribor, Slovenija; Agata Lili Lešić, Rakovec, Hrvatska; Ana Doljanica, Dobrota, Crna Gora; Ajna Breščić, Visoko, BiH; David Milenković, Jagodina, Srbija; Milica Simanić, Bijeljina, BiH; Erika Jovanoska, Prilep, Makedonija; Andrea Vujačić, Podgorica, Crna Gora; Maša Karanović, Zmajevo, Srbija; Dajana Samaržić, Bileća, BiH; Sofija Petković, Atina, Grčka; Laura Ljubaj, Vrbovec, Hrvatska; Boris Nočeski, Prilep, Makedonija; Katarina Kovačević, Beli Potok, Srbija; Vojislav Durmanović, Bjeljina, BiH; Ana Košat, Maribor, Slovenija; Jovana Dojčinović, Kotor-Dobrota, Crna Gora.
Ernesa Demić, nastavnica maternjeg jezika, koja je prva uočila Kemov afinitet ka pisanju i koja mu je mentorka navodi da Kema, iako je dijete sa posebnim potrebama, te iako od rođenja ima cerebralnu paralizu, ništa ga ne sprečava da živi kao ostala djeca. Redovno pohađa nastavu uz asistenta i obavlja sve školske zadatke.
Kemal navodi da je jako ponosan na ovu nagradu. „Ovu pjesmu sam napisao“, navodi Kemal, „gledajući moja invalidska kolica i posmatrajući moje drugare koji skakuću dok sam ja prikovan za klupu. Ovo je moja nagrada, ali i nagrada mojih roditelja, mojih nastavnika, mojih drugara u školi, mojih Rožaja, moje Crne Gore. Hvala svima, a najviše nastavnici Ernesi Demić, Vesni Ćosović i osoblju Instituta 'Simo Milošević' u Igalu. Dijelim nagradu sa svima jer svi svoju ljubav dijelite sa mnom.“
Prof. Mirsada Šabotić