Internet je savremeno informaciono-komunikaciono sredstvo koje je u čovjekov život unijelo izuzetno značajne i radikalne promjene. Omogućuje brzo i jednostavno obavljanje poslova, slušanje najnovijih muzičkih hitova, gledanje filmova,upoznavanje kulturne baštine starih naroda, uspostavljanje komunikacije sa poznanicima i virtuelnim prijateljima u dalekom svijetu. Najveći je izvor znanja i nezamjenljiv pomoćnik učenicima u učenju.
Internet je dostupan svakome, pa i djeci, koju je teško kontrolisati. Lako je naći uputstva kako se koristi droga ili se kockati, kako saviti džoint, pušiti marihuanu, Upravo ova raznolikost ponude i dopadljivost sadržaja na Internetu može da bude opasna. Uz mnogobrojne aplikacije, za čije korišćenje gotovo da nema ograničenja, računari i takozvani pametni telefoni mogu korisnike iz virtuelnog lagano da uvedu i u realni svijet i to svijet loših navika i problema. Najugroženiji su upravo oni koji o svemu najmanje znaju ‒ djeca.
Djeca su uporna kada žele najsavremeniji telefon ili računar, roditelji često popustljivi, a pri tom zauzeti da bi provjeravali kako se koriste. Za mnoge je to i potpuna nepoznanica.
Samo provođenje sati i sati u sjedećem položaju za ekranom je vrlo nezdravo, a pogotovo kad počinjemo s tom elektronskom komunikacijom zamjenjivati sve više onu nekakvu dnevnu, uobičajenu komunikaciju uživo, licem u lice, kada, umjesto da provedu slobodno vrijeme negdje vani, ljudi postaju zombiji koji zure u ekran.
Ali, tačno je i to da su ljudi danas sve više usamljeni i otuđeni, depresija je sve prisutnija i raširenija i otuda pokušaji bijega u nestvarne svjetove, prvenstveno na mreži, pa onda komuniciranje sa srodnim dušama ili potraga za njima opet „putem mreže“ i sličnih društvenih sredstava komunikacije.
Ulazak Interneta u naše domove obradovao je sve ukućane, jer je svima bio na usluzi, ali je brzo prešao i u bojazan... Ubrzo je otkriveno da je, osim blagodeti, u naše domove unio zlo koje se naziva nasilje, zlostavljanje i iskorišćavanje.
Internet je izuzetno korisno sredstvo kada se odgovorno koristi, ali i sredstvo koje neodgovornima pruža široke mogućnosti zloupotrebe. Potpuna anonimnost i mogućnost lažnog predstavljanja, koje on osigurava, oslobađa ljude srama, podstiče ih na slanje intimnih poruka, ponuda, vođenje neprimjerenog razgovora... Zrela osoba na to ne reaguje već novim klikom miša prelazi u potragu za željenim sadržajem. A šta je sa naivnom djecom i znatiželjnim adolescentima? Oni to sigurno neće učiniti. Nerijetko će stupiti u kontakt sa ponuđačima tih ,,otrovnih“ sadržaja, s pedofilima koji se lažno predstave, žele saradnju, razmjenu informacija, zakažu susret upozoravajući da odrasli to ne smiju znati. Kako zaštititi djecu od tih napasnika i sadržaja koji nisu primjereni njihovom uzrastu?
Zabrana „surfovanja“ je najsigurniji, ali, ujedno, i najgori način zaštite. Lišiti djecu dragocjenih informacija i novih saznanja koja Internet pruža, značilo bi onemogućiti im da šire svoj horizont znanja i da s lakoćom uče. To ne samo da je pedagoški nedopustivo, nego je i ljudski nekorektno i štetno. Najčešće izostaje željeni učinak, jer je zabranjeno voće najslađe, pa će djetetova želja postati još jača i ono će pronaći mogućnost da ju zadovolji.
Dakle, djeci ne treba zabranjivati surfovanje, već ih treba zaštititi od neprimjerenih sadržaja. Stopostotne zaštite nema, ali je moguće razgovorom, korektno, ne s ciljem osude i grdnje, već dobronamjerno sa željom da mu se pomogne i da ga naučimo da poštuje postići dogovor o tome šta i kada tražiti na Internetu i koliko se vremena može provoditi za računarom.
Rizik je veliki, ali neuporedivo manji od koristi koju Internet pruža. Mnogo toga zavisi od djeteta. Ima djece koja ne otvaraju stranice za koje kažemo da su neprimjerene ili opasne. Ako se dogodi da greškom dospiju na njih, ona ne uspostavljaju kontakt, niti gledaju scene grubosti, agresije, govora mržnje i drugih nepoželjnih sadržaja, već mišem kliknu i oslobode se te napasti. Druga djeca namjerno traže te stranice, uspostavljaju kontakte s neznancima.
Vršnjačkim nasiljem putem Iinterneta nazivaju se podsticanje grupne mržnje, napadi na privatnost, uznemiravanje, praćenje, vrijeđanje, nesavjesan pristup štetnim sadržajima i širenja silnih uvredljivih
komentara. Ono može uključivati još i slanje okrutnih, zlobnih, nekad i prijetećih poruka, kao i kreiranje stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. U nasilje na Internetu spada i
,,provaljivanje” u tuđe e-mail adrese, te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima. Anonimnost počiniocima onlajn nasilja daje osjećaj slobode od odgovornosti i mogućnost da nekažnjeno narušavaju socijalne norme i ograničenja. U svim navedenim slučajevima žrtve su uglavnom djeca koja su svojom voljom prišla rizičnim sadržajima i prihvatila izazov.
Izgradnja čvrstog odnosa sa djecom, utemeljenog na uzajamnom povjerenju, njihova pravovremena edukacija i dogovorena pravila korištenja Interneta jedini su način zaštite, iako postoje i tehničke mogućnosti.
Kod Interneta, kao i kod drugih stvari, ne treba pretjerivati jer on je tu kako bi nam olakšao život, a ne preuzeo kontrolu nad njim.
Internet je igra, ali i stvarnost. Internet je novo sredstvo komunikacije, samo ga treba koristiti s namjerom i oprezom, vodeći se onim što je jednom davno rekao Aristotel: „sva mudrost je u umjerenosti”.
Prof. Ajsela Madžgalj