Pandemija koronavirusa uslovila je potražnju na tržištu rada za novom/drugačijom obrazovnom ponudom, a poslodavci i organizatori obrazovanja odraslih primijetili su da njihovim zaposlenim treba više nekih vještina, pokazalo je Istraživanje o uticaju COVID-19 na obrazovanje i tržište rada koje je sproveo Centar za stručno obrazovanje, kroz projekat EPALE, u partnerstvu sa predstavnicima NVU EGO Kult iz Danilovgrada.
Istraživanje je realizovano tokom juna, a ciljne grupe bili su predstavnici privrede (250) i licenciranih ustanova za obrazovanje odraslih (50).
Anketiranjem u preduzećima i licenciranim ustanovama za obrazovanje odraslih trebalo je, pored ostalog, utvrditi: način rada; potrebu za novom radnom snagom; vrste mjera koje su primijenjene za očuvanje radnih mjesta; sprovođenje edukativnih aktivnosti za zaposlene/saradnike; kompetentnost zaposlenih za drugačiji način obavljanja posla (posjedovanje IT vještina); da li je pandemija nametnula preduzećima i licenciranim ustanovama zahtjeve za drugačijim znanjima i vještinama; prilagođavanje organizatora obrazovanja odraslih novom načinu organizovanja nastave; da li su i u kom obimu realizovane obrazovne aktivnosti za odrasle polaznike; uticaj pandemije COVID-19 na kvalitet nastave; spremnost nastavnika za primjenu digitalnih alata u nastavi; da li postoji potražnja za novom/drugačijom obrazovnom ponudom; da li su tržište rada i obrazovanje odraslih u simbiozi ili je došlo do značajnih kidanja veza između ova dva segmenta strateškog djelovanja.
KVALITET NASTAVE
Prema dobijenim rezultatima, 54 odsto poslodavaca i organizatora obrazovanja odraslih procjenjuje da su njihovi zaposleni kompetentni za onlajn način obavljanja posla posjeduju zadovoljavajući stepen IT vještina). Takođe, 54,7 odsto poslodavaca i organizatora obrazovanja odraslih je stava da je pandemija COVID-19 nametnula potrebu preduzećima za drugačijim znanjima i vještinama zaposlenih.
Kod 33,9 odsto organizatora obrazovanja odraslih nije bilo problema tokom prilagođavanja organizovanja nastave, te se ista u periodu pandemije odvijala nesmetano, dok se kod 47,4 odsto dinamika aktivnosti promijenila. Skoro polovina licenciranih ustanova za obrazovanje odraslih je primijenila drugačiji model izvođenja nastave.
Kada je u pitanju uticaj pandemije na kvalitet nastave, 14 odsto organizatora obrazovanja odraslih je primijetilo da njihovi zaposleni/saradnici ranije odlaze sa nastave. Kod 35,7 odsto poslodavaca i organizatora zaposleni su manje vremena provodili na radnom mjestu nego prije pojave pandemije (ukupan broj odrađenih sati je manji), 39 osto njih zapazilo je da zaposleni češće nego inače prave greške tehničke prirode, dok je 42,7 odsto poslodavaca i organizatora primijetilo da njihovi zaposleni i saradnici više brinu nego inače, 39,7 odsto zaposlenih se žali na zdravstvene probleme, a da 26,3 odsto češće odlazi na bolovanje.
USKLADITI OBRAZOVNU PONUDU I ZAHTJEVE TRŽIŠTA RADA
Prilikom utvrđivanja da li postoji potražnja na tržištu rada za novom/drugačijom obrazovnom ponudom, 29,6 odsto poslodavaca i organizatora obrazovanja odraslih smatra da su obrazovna ponuda i zahtjevi tržišta rada usklađeni, dok njih 59,2 misli suprotno i pokazuju potrebu za novom/drugačijom obrazovnom ponudom, koja bi dovela do višeg stepena usklađenosti obrazovne ponude i zahtjeva tržišta rada. Procenat od skoro 60 odsto ispitanika koji smatraju da postoji raskorak u obrazovnoj ponudi i potražnji za znanjima i vještinama na tržištu rada, uz skoro 55 odsto poslodavaca koji smatraju da je pandemija uslovila porebu za novim znanjima i vještinama koje se traže na tržištu rada, otvoreni je poziv institucijama sistema da se ozbiljno pozabave analizama usklađenosti ova dva segmenta nacionalne razvojne politike. Rezultati su jasan pokazatelj da je potrebno što hitnije pristupiti detaljnijem i dubljem istraživanju evidentnog problema i utvrđivanju tačaka spoja između znanja i vještina traženih na tržištu rada i onih koje produkuje obrazovni sistem.
Istraživanje je pokazalo 34,5 odsto poslodavaca u okviru djelatnosti kojom se bavi njihovo preduzeće ima saznanja o obukama koje nude organizatori obrazovanja odraslih ili druge ustanove u cilju stručnog usavršavanja zaposlenih. Primjetna je statistički značajna povezanost između veličine preduzeća i saznanja o obukama. Rezulatati pokazuju da su o tome najviše informisani poslodavci u mikro preduzećima, a najmanje u velikim. Najviše saznanja pokazuju poslodavci koji dolaze iz sektora trgovine, ugostiteljstva, usluga i turizma.
Od ukupnog broja anketiranih poslodavaca, 34,7 odsto je svojim zaposlenim omogućilo neki vid edukacije tokom trajanja pandemije, najviše iz sektora usluga i građevinarstva, što značajno može korelirati sa brojem programa obrazovanja iz ovih oblasti koji su dotupni u okviru obrazovne ponude, aktuelnim nacionalnim aktivnostima u ovoj oblasti (prevashodno gradnja autoputa), ali i dominantnim sektorom usluga koji prožima sve druge razvojne grane našeg društva.
U okviru istraživanja poslodavci i organizatori obrazovanja odraslih su iznijeli stavove o potrebama za različitim usavršavanjima njihovih zaposlenih. 10,3 odsto ispitanika je procijenilo visok nivo potrebe za usavršavanjima iz oblasti struke, dok je 37,7 odsto istu aktivnost procijenilo srednjim nivoom potrebe. Učenje na radnom mjestu na visokom nivou potrebno je za 22 odsto organizatora obrazovanja odraslih, te na srednjem nivou za isti procenat anketiranih. Kod poslodavaca, učenje na radnom mjestu je na visokom nivou potreba za 18,7 odsto poslodavaca, a na srednjem nivou za 23 odsto. Rezultati pokazuju da je veća potreba za učenjem na radnom mjestu kod poslodavaca kod kojih prihod nije niži u odnosu na period prije pojave pandemije.
Obrazovanje odraslih je u ovom momentu na ispitu zrelosti koliko je spreman ovaj sistem da bude brz, fleksibilan, operativan i funkcionalan kako bi za kratko vrijeme revitalizovalo izmijenjeno tkivo koje funkcioniše kao sprega između obrazovanja i tržišta rada.
PREVAZIĆI UOČENE IZAZOVE
Da bi se prevazišli uočeni izazovi preporučeno je kreiranje timova za podršku preduzećima i licenciranim ustanovama za obrazovanje odraslih koji će im pružati savjetodavnu podršku. Neohodno je sprovesti istraživanja: o mjerenju povezanosti između zadovoljstva poslom i radnog učinka, motivacije (ne)zaposlenih i spremnosti za zapošljavanje ili očuvanje radnih mjesta; o obrazovnim potrebama zaposlenih i kreirati konkretne programe obrazovanja na bazi dobijenih rezultata, te stepenu posjedovanja IT kompetencija i njihove primjene u konkretnim radnim aktivnostima. Potrebno je utvrditi koja su to nova znanja i vještine za kojima poslodavci iskazuju potrebu, kao i oblike izvođenja nastave u licenciranim ustanovama za obrazovanje odraslih, njihovu dinamiku i procijeniti kvalitet.
S obzirom na to da je skoro polovina licenciranih ustanova za obrazovanje odraslih (48.3 odsto) primijenila drugačiji model izvođenja nastave, te kako je ovaj procenat veoma visok, nužno je ispitati u čemu se sastojala izmjena u procesu izvođenja nastave, kako su nastavnici, a kako polaznici reagovali na izmjene, kao i da li se učinak u pogledu ostvarivanja ishoda učenja promijenio i u kom smislu. Potrebno je što hitnije pristupiti detaljnijem i dubljem istraživanju evidentnog problema i utvrđivanju tačaka spoja između znanja i vještina traženih na tržištu rada i onih koje produkuje obrazovni sistem, pojačati informativnu kampanju i aktivnosti u cilju veće informisanosti javnosti o obrazovnim mogućnostima za odrasle polaznike, te sprovesti mjere i aktivnosti kojima će se smanjiti stres na poslu, povećati kohezija i zadovoljsvo usljed boravka na poslu.
Lj. V.
