Ana Drinčić, učenica trećeg razreda gimnazije u Obrazovnom centru u Plužinama, mlada slikarka, voli kada su ljudi iskreni i svoji, kada su jednostavno – ono što jesu. Kaže da svako ima unutrašnju ljepotu koja će izbiti na površinu samo ako budu svoji.
Voli kada ljudi posmatraju stvari i situacije iz različitih uglova, a ne samo iz svoje perspektive. Za portal Mladi Nikšića govori o ljubavi prema crtanju, školi, planovima.
Otkud interesovanje za crtanje i kada je otpočela ta tvoja umjetnička misija?
Interesovanje za crtanje imala sam oduvijek, još iz osnovne škole, ali tek početkom srednje to je preraslo u nešto veće. Moja nastavnica Snežana Vasiljević podsticala me je da se intenzivnije bavim time i davala mi je ogromnu motivaciju, tako da sam od tada krenula da učim i napredujem sve više, jer nije dovoljan samo talenat, potrebno je mnogo više rada i želje za poboljšanjem.
Koji je bio tvoj prvi crtež?
Kao što sam već spomenula, crtala sam izvan školskih aktivnosti još od malena, tako da bi bilo baš teško da se sjetim svog prvog crteža.
Šta najviše voliš crtati i da li su to samo portreti?
Volim da radim različite motive različitim tehnikama. Lijepo je oprobati se u svakom od njih. Portreti su ono što mi najbolje leži i što najviše volim, ali svakako da crtam i ostale motive poput pejzaža, mrtve prirode, panorama…
Gdje nalaziš inspiraciju?
Inspiraciju možemo pronaći svuda oko sebe, u bilo čemu. Ona je uvijek prisutna, samo postoje momenti kada se ona pokrene u nama. Najčešće dolazi sasvim slučajno, kada je ne tražimo.
Da li imaš nekog uzora u crtanju?
Imam i mislim da je to potrebno svakom od nas kako bi težili boljim rezultatima i što više se približavali uspjehu koji vodi do našeg ličnog ispunjenja. Samo je potrebno birati prave uzore. Takođe je bitno raditi na sebi što više i raditi prave stvari, jer bilo ko od nas, jednog dana, nekome može postati uzor. Važno je biti svoj i izgraditi svoj lični stil.
Maštaš li o tome da jednog dana napraviš neku izložbu?
Svakako ako se za to ukaže prilika.
Postoji li mogućnost da drugi od tebe mogu da zatraže naručeni crtež, recimo, kao naslovnu stranu svoje knjige?
Mogućnost postoji, naravno.
Da li je to možda tvoj put iz snova nakon završene srednje škole?
Želim da nastavim da radim na tome i nakon srednje škole, ali ne kao jedini prioritet, jer imam i druga interesovanja. Naravno, ako me život odvede u tom pravcu, to bi za mene zaista predstavljalo put iz snova.
Koji su tvoji hobiji?
U slobodnom vremenu treba raditi isključivo ono što može učiniti da oslobodimo um i osjetimo se ispunjenim. Ono što ja najviše volim jeste da radim na bilo čemu što možemo nazvati umetnošću, sve što ističe kreativnost i ispoljava ono što se nalazi u nama.
Šta te čini srećnom?
Sreća dolazi iz malih stvari, za nju nije potrebno mnogo. Najveći problem je taj što ljudi ne znaju kako je jednostavno biti srećan, pa za sreću uvijek traže nešto više, ne shvatajući da je mogu pronaći samo u sebi. Ona se može pronaći u bilo čemu, samo ako to želimo, a umjetnost je ta koja nam omogućava da sve vidimo nekim drugim očima, da u svemu pronađemo nešto lijepo. Do nas je da li ćemo svijet oko nas vidjeti u bojama, ili u sivilu.
Imaš li možda neku poruku za mlade ljude sličnih interesovanja?
Treba da pronađu talenat u sebi i da ga cijene. Ako je to ono što ih ispunjava i čini srećnim, treba da to vide kao korijen nečega što ih može odvesti na ostvarenjima. Uz to, aktiviranje i dodatan rad na tome što već imaju u sebi može dovesti do nevjerovatnih rezultata.
Izvor: Mladi Nikšića
