đačka-strana

MOJ SAN

Neke čudne ptice lepršaju mislima

Dok noć blagom rukom miluje mi kosu.

Osmijeh cvjeta kao cvijet u aprilima.

Sjajni mjesec zrakom izuo me bosu.

 

Taj divni osjećaj treperi u meni,

Svjetlucave sjenke oko mene lete,

Na oblaku snova, k’o na morskoj pjeni,

Blaženo i mirno usnulo sam dijete.

 

I tako ja živim ovaj divni san

Gdje ljubav se osjeća vazduhom cijelim.

Uskoro će opet osvanuti dan

A ja još da sanjam i da volim želim.

 

Ivona Pejović,

ČITAJ I PROČITAJ

U današnjem vremenu smutnji, gdje je mir teško pronaći, a pažnju još teže zadržati, čovjek se suočava s realnošću. Surovom. Nezasitom. Zato, svoje misli treba da preusmjeri ka drugom svijetu. Svijetu koji je prividno ograničen koricama i povezima – svijetu knjiga.

Đačka strana

Poštovani čitaoci Prosvjetnog rada,

prilika je da se kroz Đačku stranicu upoznajemo sa darovitim đacima i profesorima osnovnih i srednjih škola, kao i stručnim saradnicima, kako bismo afirmisali njihovo stvaralaštvo.

Vjerujemo da ćemo objavljivanjem stvaralaštva iz književnosti i likovne umjetnosti podstaći i ohrabriti mnoge iz školskih sredina da nam šalju svoje literarne i likovne radove. Objavljivaćemo ih na našem portalu i u štampanom broju „Prosvjetnog rada“, koji izlazi četiri puta godišnje.

Svi ste dobrodošli!

Image freepik

MATEMATIKA

Sretosmo se u đačkoj klupi

 ozbiljna ja,  ona  još više

jer odmah poče zadatke da piše.

Ne vole  je djeca mnoga,

kažu da je babaroga!

Nije  lako učiti zavrzlame  te: 

 množenje,  dijeljenje i razlomke.

Kako  u tome da se snađem,

kad  želim  samo vani da izađem.

I mami  ću priznati da od nje

dobijem  vrtoglavicu u glavi,

pa molim  gospođu Matematiku

da me na miru ostavi!

Milena Mišnić, IV razred

Osnovna škola „Radojica Perović“ u Podgorici

DJEDOV ŠEŠIR

  Djeda se ljuti kad vjetar duva,

što neće gospodin glavu da čuva.

Nego se stalno odvažan pravi,

 kako mu volja u pozu se stavi.

  Igra se s’ djedom, čas lijevo, čas desno.

Čini se da mu je na glavi baš tijesno.

I neće za inat da stoji kako treba

već djedu na čelo se smjesti i vreba.

  Vreba kad djeda ruke u džepove stavi,

da pobjedu svoju slatko proslavi.

Gleda to vjetar pa se lukavo smiješi,

čeka da zloćko u svom inatu pogriješi.

  Neće vala tvoja zadnja biti!

Neko mora i djedu da štiti.

Pages

Back to Top