Nagrađene pjesme na 47. limskim večerima poezije u Priboju
NA KOGA LIČIM
Kad je u kući neko slavlje,
posle pitanja: „Kako škola, kako zdravlje“
počne gledanje i analiza
posmatranje iz daljine i izbliza.
Sa strane i pravo u oči gledaju,
odozgo i odozdo da mrdnem ne daju,
na koga ličim, pitaju stalno
često pomislim: „Je li to normalno?“
„Oči i usne imaš mamine,
kosu, nos i obrve tatine,
ruke i šake babine prave“,
i ako ćutim, dalje nastave.
Dar za pisanje dala mi tetka,
sestra osmeh, pa ispočetka,