Pruži mi ruku, drug mi budi,
prihvati drugarstvo kada ti se nudi!
Iskreno priđi, osmehom kaži,
da se drugarski dogovor važi.
Iz porodičnog vaspitanja nosi nešto,
pa drugare biraj vešto.
Vrtići, igrališta, škole,
uče da se drugari vole!
Pruži mi ruku, drug mi budi
i kada postanemo odrasli ljudi.
Prijateljstvo neka neguje svako ,
čak i kada to nije lako
ZIMA
Došla zima u mom kraju,
poziva djecu da se igraju,
padaju bijele pahuljice,
ozareno svima lice.
Vesela djeca
pripremaju sanke i skije,
izvode zimske čarolije,
grudve valjaju,
Snješka ukrašavaju.
Teodora Šoć, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
ZIMA
Bijela nas je zima
obukla u bijelo,
prekrila je snijegom
rijeku, grad i selo.
NA KOGA LIČIM
Kad je u kući neko slavlje,
posle pitanja: „Kako škola, kako zdravlje“
počne gledanje i analiza
posmatranje iz daljine i izbliza.
Sa strane i pravo u oči gledaju,
odozgo i odozdo da mrdnem ne daju,
na koga ličim, pitaju stalno
često pomislim: „Je li to normalno?“
„Oči i usne imaš mamine,
kosu, nos i obrve tatine,
ruke i šake babine prave“,
i ako ćutim, dalje nastave.
Dar za pisanje dala mi tetka,
sestra osmeh, pa ispočetka,
U školi se uči,
znanje je blago,
s učiteljicom i drugarima,
nikad nije dosadno.
Volim školu,
kao kuću svoju,
jer svaki novi dan
donosi nam čaroliju.
Između časova,
zvono se čuje,
vrijeme je za odmore
i drugarske razgovore.
Škola je i kolijevka
drugarstva i snova,
lijepih uspomena
i mnogih prijateljstava.
Irina Šišević, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
Moji prijateljii su
Radost i moja nada,
jer među nama
zakon ljubavi vlada.
Volimo se međusobno,
jedni druge štitimo,
pomažemo se i družimo.
Sve što želim ja,
neka svako zna:
ne falilo nam veselja i
dobrih prijatelja!
Anastasija Remniković, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
Moja mama, sunce u zoru,
njeno oko plavo more,
toplim rukama ona me grli,
njenoj ljubav se hrli.
U kuhinji miris kolača se širi,
njene riječi lako utješe,
u njenom naručju,
svi problemi se riješe.
Moja je mama,
hrabrost i nježnost,
moja sreća i radost,
moja vjernost.
Tamara Marković, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
Ptica jedna mala,
na moj dlan stala i
tiho je cvrkutala,
Ptica, malo slatko biće,
šarenih krila,
iz moje je ruke
kljucala mrvice
i vodu pila.
Helena Maraš, OŠ „Niko Maraš‟, Zeta
Kad te neko pita,
prijateljstvo što je,
reci pravo:
to je bogatstvo
koje se ne prodaje!
Prijatelj uvijek treba,
s njim je i strah mali,
i kada si sam,
prijatelj ti fali.
Prijatelj je svjetlost koja grije
na životnoj našoj stazi.
on je ljubav koja traje
i nikada ne prolazi.
Ines Maraš, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
Moj pas mali,
uvijek veseo,
repom maše,
oči mu sjajne,
vrti se k'o čigra,
voli da se igra.
On mi je vjeran,
u školu me prati,
stalno je uz mene,
najbolji moj prijatelj
tu nema dileme!
Lazar Klikovac, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
Ptice cvrkuću
u mom kraju,
kao da nas
pozdravljaju.
Ptice drage,
udružile svoje snage,
obilaze cio svijet
i cvrkuću o njemu
kako je lijep.
Želio bih i ja
da sam laka ptica
ili neka
velika letilica.
Letio bih
po svijetu
i upoznao
našu čarobnu planetu.
Novak Maraš, OŠ „Niko Maraš“, Zeta
