MOJI PETACI
U RAZREDU MOM,
ŠARENOM I VESELOM,
SVAKI UČENIK JE
SA POSEBNIM PEČATOM.
ISKRA, NJEŽNA,
RECITUJE S LAKOĆOM,
OSVAJA NAS STIHOM, GLASOM
I PJESMOM MOĆNOM.
LAZAR, BRZOPLET I NESTAŠAN,
VOĐA PRAVI,
ENERGIJOM SVOJOM,
RAZRED UVIJEK ZABAVI.
VLADIMIR, MATEMATIČAR,
BROJEVE VOLI,
LOGIKOM VJEŠTO I NE GRIJEŠI,
SVAKI ZADATAK RIJEŠI.
Selo
Kad odem na selo iz grada
baka mi slasne priganice spremi
pa ih braći i meni podijeli.
Zbori mi baka lijepe priče
o junacima što na mene liče.
Tad mašta krene u mojoj glavi
zamislim da sam i ja junak pravi.
Nikola Vulanović, VIII/5
OŠ „Radojica Perović“, Podgorica
Napušteno mače
Kalina Gordijan, mlada pjesnikinja, pohađala Gimnaziju „Slobodan Škerović“ u Podgorici, a od 2023. godine je na školovanju u Anžeu (Francuska). Njena prva zbirka pjesama je „Let ranih godina Bemovom ulicom“, objavljena u avgustu 2024. godine. Knjiga je tematski podijeljena na cikluse: Porodica, Tuđina, Ljubav, Priroda.
Izbor iz zbirke „Let ranih godina Bemovom ulicom“ :
Soko sivi
Svjetlost treperi
nad brdima.
NE ŽELIM DA ODRASTEM
Ne želim da odrastem
da me razne brige more,
dijete je divno biti,
nemaš briga, osim škole.
Roditelji stalno žure,
po cio dan negdje lete,
ja odmaram, zabavljam se,
baš je dobro biti dijete.
I što da me boli glava
zbog računa što pristižu,
igra, pjesma i veselje,
kroz dječiji se život nižu.
Svi me maze, svi me paze,
dok ja letim poput laste
i zbog toga ovo dijete
još ne želi da odraste!
Tamara Zeković II-1,
Srednja građevinsko-geodetska škola „Ing. Marko Radević“, Podgorica
Josipa Žarković III-3,
Srednja građevinsko-geodetska škola „Ing. Marko Radević“, Podgorica
Dara Mihaljević IV-2
Na Literarnom konkursu za učenike srednjih škola na temu „Njegoš, pjesnik slobodarske misli“, koji je raspisao Fakultet za crnogorski jezik i književnost, učenici Srednje građevinsko-geodetske škole „Ing. Marko Radević“ iz Podgorice su svojili više nagrada:
Njegoš, eho koji u ušima Crnogoraca odzvanja kao himna, kao pjesma bijelog goluba, kao huka vjetra kroz grane maslina. Na pomen riječi „Njegoš“, Crnogorci uvijek gordo zagrnu ramena, namjeste odore i vrhovima prstiju dodirnu ono usijano mjesto na grudima.
Upravo je jedna gugutka ispod mog prozora u bašti objavila jutro. Sanjivo žmirkam, preturajući planove u glavi za taj dan. Brojim otkucaje, te žive damare Sahat kule, sedam sati je... Gledam u nebo bez ijednog oblačka, biće to još jedan u nizu tropskih dana. Često se zapitam kako su ljudi bez klima preživljavali ovaj podgorički žaropek?! Izlazim da uhvatim jutro prije nego ga proguta vrelina.
