đačka-strana

Nagrađene pjesme na 47. limskim večerima poezije u Priboju

NA KOGA LIČIM

 

Kad je u kući neko slavlje,

posle pitanja: „Kako škola, kako zdravlje“

počne gledanje i analiza

posmatranje iz daljine i izbliza.

Sa strane i pravo u oči gledaju,

odozgo i odozdo da mrdnem ne daju,

na koga ličim, pitaju stalno

često pomislim: „Je li to normalno?“

 

„Oči i usne imaš mamine,

kosu, nos i obrve tatine,

ruke i šake babine prave“,

i ako ćutim, dalje nastave.

 

Dar za pisanje dala mi tetka,

sestra osmeh, pa ispočetka,

ŠKOLA

U školi se uči,

znanje je blago,

s učiteljicom i drugarima,

nikad nije dosadno.

 

Volim školu,

kao kuću svoju,

jer svaki novi dan

donosi nam čaroliju.

 

Između časova,

zvono se čuje,

vrijeme je za odmore

i drugarske razgovore.

Škola je i kolijevka

drugarstva i snova,

lijepih uspomena

i mnogih prijateljstava.

 

Irina Šišević, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

PRIJATELJI

Moji prijateljii su

Radost i moja nada,

jer  među nama

zakon ljubavi vlada.

 

Volimo se međusobno,

jedni druge štitimo,

pomažemo se i družimo.

 

Sve što želim ja,

neka svako zna:

ne falilo nam veselja i

dobrih prijatelja!

 

Anastasija Remniković, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

MOJA MAMA

Moja mama, sunce u zoru,

njeno oko plavo more,

toplim rukama ona me grli,

njenoj ljubav se hrli.

 

U kuhinji miris kolača se širi,

njene riječi lako utješe,

u njenom naručju,

svi problemi se riješe.

 

Moja je mama,

hrabrost i nježnost,

moja sreća i radost,

moja  vjernost.

 

Tamara Marković, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

PTICA MALA

Ptica jedna mala,

na moj dlan  stala i

tiho je cvrkutala,

 

Ptica, malo slatko  biće,

šarenih krila,

iz moje je  ruke

kljucala  mrvice

i vodu pila.

 

Helena Maraš, OŠ „Niko Maraš‟, Zeta

PRIJATELJSTVO

Kad te neko pita,

prijateljstvo što je,

reci pravo:

to je bogatstvo

koje se ne prodaje!

 

Prijatelj  uvijek treba,

s njim je i strah mali,

i kada si sam,

prijatelj ti  fali.

 

Prijatelj je svjetlost koja grije

na životnoj našoj stazi.

on je ljubav koja traje

i nikada ne prolazi.

 

Ines Maraš, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

MOJ PAS

Moj pas mali,

uvijek  veseo,

repom maše,

oči mu sjajne,

vrti se k'o čigra,

voli da se igra.

 

On mi je vjeran,

u školu me prati,

stalno je uz mene,

najbolji moj prijatelj

tu nema dileme!

 

Lazar Klikovac, OŠ „Niko Maraš“, Zeta  

 

PTICE

Ptice cvrkuću

u mom kraju,

kao da nas

pozdravljaju.

 

Ptice drage,

udružile svoje snage,

obilaze cio svijet

i cvrkuću o njemu

kako je lijep.

 

Želio bih i ja

da sam laka ptica

ili neka 

velika letilica.

 

Letio bih

po  svijetu

i upoznao 

našu čarobnu planetu.

 

Novak Maraš, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

ĐAK

Drhtav sunčev zrak,

prirodan i lak,

glasno govori:

„Budi se, ustaj, ti si đak!“

 

Školsko će zvonce,

pustiti glas,

bez njega ne može

započeti čas.

 

Hajde, požuri,

za čas se spremi,

u klupi ne drijemaj,

već se okuraži

i nauči sve,

od tebe što se traži.

 

Vladimir Klikovac, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

PTICE

Male ptice veselice,

cvrkuću na sav glas,

šire krila da polete

i ostave nas.

 

Zamolismo male ptice,

da ne odu od nas,

nahranićemo ih i dati im mrvice,

i biće naše prijateljice.

 

Teodora Šoć, OŠ „Niko Maraš“, Zeta

 

Pages

Back to Top