đačka-strana

Ljetnji je dan i izađoh da šetam. Prolazeći kroz park vidjeh kako čovjek baca cigaretu na tek očišćenu stazu. Ubrzo nakon toga ugledah dječaka kako, umjesto da smeće ubaci u kantu, baca ambalažu od sladoleda na travnjak. Jedna djevojčica je izvadila iz svojih džepova smeće i ono je palo pored puta. U trenutku sam zastala, posmatrajući papir i celofan kako stoje na sirotoj travi, i ne mogah povjerovati svojim očima. Šta mi to radimo? Zar ne shvatamo da čak i nešto najmanje kao što je parče celofana može ugroziti prirodu?

Svi imamo zemlju svoju,

a ja Crnu Goru moju.

Balkan njena ljepota krasi,

Crna Goro, vječna da si!

Sa Lovćena sunce sija,

Crna Goro, zemljo najmilija!

O njoj se puno piše i pjeva,

Crna Goro, zemljo Njegoševa!

Sa Ostroga Sveti Vasilije

čuva nas i naše najmilije.

U riječima ovim mojim

vidite koliko svoju domovinu volim.

Sara Đilas, IX razred

OŠ ,,Olga Golović‟, Nikšić

Govorim sebi:

Misli na gramatiku, matematiku,

uči biologiju, istoriju.

A kako iz glave

da izbacim jednu te

istu melodiju?

Govorim sebi:

Gledaj u kuću,

drvo, izlog il' put!

A oči - druge oči traže.

Baš sam na sebe ljut!

Zabranio sam sebi

bez prestanka da govorim

i smiješim se, onako, ničim izazvan.

A jezik ne sluša, žubori

i smijeh navire, drag, a nepozvan.

Ivo Slijepčević, IX razred

Na ovaj smo svijet došli 

da ostavimo trag. 

Da iza nas ostanu riječi –  

bio je dobar, bio je drag. 

Zato se raduj rijeci i moru, 

životinje čuvaj i hrani,  

divi se izlasku sunca u zoru, 

prirodu od svoje ruke brani. 

Zlikovcima se ne divi, 

znaj da ti je svako brat, 

časno i pošteno živi 

i ne poželi nikad rat. 

Um ne truj mislima ružnim, 

Zakon života je da nikog  

ne smiješ da ostaviš tužnim. 

U sitnim radostima traži  

ovozemaljske ljepote