Roditelji djece sa posebnim obrazovnim potrebama, koja pohađaju nastavu na daljinu, ove godine nemaju konkretnu pomoć asistenata u nastavi.
Svetlana Babović, majka dječaka sa invaliditetom koji pohađa osmi razred jedne osnovne škole u Podgorici, kazala je za Boje jutra TV Vijesti da je njeno dijete imalo asistenta od početka školovanja, što se promijenilo sa početkom epidemije virusom korona.
„Moram da sam asistent, majka, terapeut. Poslala sam email ministru prosvjete Damiru Šehoviću i nikada nisam dobila odgovor“, rekla je ona, i dodala da je nakon toga stupila je u kontakt sa Arijanom Nikolić-Vučinić, direktoricom Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje, koja joj je rekla da asistenti nisu akreditovani za rad sa djecom kod kuće i uputila je da na sajtu Ministarstva postoje uputstva kako da radi sa djetetom,.
Sa druge strane, gostujući u „Bojama jutra“ na TV Vijesti, Tamara Milić, načelnica Direkcije za predškolsko i inkluzivno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete, kaže da asistenti ne mogu ići po kućama zbog epidemiološke situacije u zemlji, ali da mogu da pruže online podršku.
„Za svako dijete sa poteškoćama se izrađuje individualni obrazovni program i u okviru njega se inače definiše koje su to, ne samo obrazovne potrebe, nego i emocionalne i socijalne. Sve to se koncipira u okviru tog plana, a određuje se i obim podrške koju asistent pruža. Posao asistenta koordinira i definiše vaspitač, nakon toga učiteljica i predmetni nastavnici zajedno sa stručnom službom škole.
Nijedno dijete nije prisiljeno da radi nešto što ne može, niti su to njegove potrebe. Uvijek se gleda koja je mjera potreba, kapaciteta i mogućnosti djeteta. To je i na tragu nekih trendova koje online nastava za djecu sa smetnjama i teškoćama omogućava. Upravo putem tih tehnologija mnogo se jednostavnije prilagođava materijal za rad sa tom djecom. Da li je to dovoljno ne mogu reći za svako dijete, ali ako imamo ovu razrađenu šemu, znači da stručna služba i nastavnici koji poznaju dijete zajedno naprave materijal i konsultuju se sa roditeljima. Kao povratnu informaciju imamo da su u tom dijelu roditelji generalno bili veoma zadovoljni“, istakla je Milić.
Ona je rekla da je pitanje koliko bi se mogao redefinisati opis posla asistenta, ali i da se niko ne bi usudio da kaže da je sada potpuno epidemiološki ispravno odlaziti kod nekog u kuću.
„Za djecu je organizovana regularna nastava do VI razreda, treći ciklus se odvija na daljinu, uz periodične konsultacije. Naročito kad su djeca sa smetnjama i teškoćama u pitanju isto tako se može definisati koliko često i na koji način se konsultacije mogu organizovati. Rad asistenata se u mnogim školama organizuje u odnosu na IROP, pa se rad na daljinu može sprovoditi tako što asistent sjedi pored nastavnika i radi sa djetetom, za koje je zadužen. Takođe, asistent se može posebno baviti tim djetetom tokom konsultacija“, objasnila je Milić.
Ona smatra da svako dijete ima ista prava na kvalitetno i dostupno obrazovanje u skladu sa individualnim potrebama, ali je pitanje „da li je neko u snažnim zahtjevima da se ova vrsta podrške odvija u kući ili da postoji ovaj model podrške na daljinu“.
„Asistent je prisutan, doduše u drugom kanalu komunikacije, ne ovom neposrednom. Kako će se to organizovati stvar je škole, jer stručna škola i nastavnici definišu to u saradnji sa roditeljima i djecom“, kazala je Milić i uputila roditelje djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju da je škola prva adresa na koju treba da se obrate
Izvor: TV Vijesti
