U okviru obilježavanja 30 godina rada, a povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva ‒ Podgorica organizovao je u centralnoj knjižari u Podgorici književno veče „Sa piscem o piscu“. U fokusu ovog događaja bilo je stvaralaštvo istaknutih književnika Jovanke Vukanović i Borisa Jovanovića Kastela.
„U Zavodu za udžbenike večeras slavimo knjigu, čuvaricu znanja, inspiracije i slobode misli s željom da nas ona u vremenu brzih informacija podsjeti na vrijednost tišine i stvaralaštva“, kazala je moderatorka večeri Jadranka Đerković.
Ona je predstavila Jovanku Vukanović kao pjesnikinju tišine, korijena i mudrosti, zemlje i postojanja.
„Ona piše o zavičaju, ali i istražuje filozofiju života kroz stihove. Paralelno se bavi i književnom kritikom. Njeni stihovi, objavljeni u zbirkama ʼProstorne vertikaleʼ, ʼKo te za kuću pitaʼ, ʼOtićiʼ, ʼProlazniciʼ, ʼPogrešno tretiran slučajeviʼ i ʼNišta ne stiže na vrijemeʼ prepoznatljivi su po dubokoj filozofskoj podlozi, emocionanoj preciznosti i ljubavi prema rodnoj grudi. Napisala je i knjigu eseja ʼOd riječi do knjigeʼ i priredila antologiju ʼPjesnikinje Crne Gore 1970‒2015““, podsjetila je Đerković.
Pjesnikinja Vukanović govorila je o tome kako u svom stvaralaštvu spaja refleksiju i emocije, koje su jaki dio njene ličnosti, te da su to „dva pola čovjeka koji se i stapaju i razilaze“ i nije ih lako objediniti.
„Refleksija je put kojim pokušavam da onome o čemu pišem dam mjesto koje mu najviše pripada. Emocije su varljive i u njima se čovjek više troši i često zahtijevaju dinamku“, kazala je ona, dodajući: „Emocija mi je toliko jaka kao i misao tako da nekada i emociju i misao moram podjednako da smirujem i da dovodim u balans, i u životu, i u poeziji“.
Vukanović je govorila o dominatnim temama u svojim zbirkama, kao što su odlazak i prolaznost života, ukazujući da je pojam kuće za nju temeljan pojam života i razmišljanja. Ona je objasnila da naslovi „Otići“, „Prolaznici“ i „Ništa nije stiglo na vrijeme“ čine jedinstvo i simboli su složenih ljudskih sudbina.
„Mnogi odlaze i prolaznici su u svijetu, jer više nemaju svoju tačku uporišta, a suštini svi smo prolaznici kroz ovaj život i ovo vrijeme“, naglasila je ova pjesnikinja.
U odgovoru na pitanje kako kao književna kritičarka i novinarka spaja analitički duh i poetiku, Vukanović je kazala da knjizi pristupa i kao pjesnik i kao kritičar, te da uvijek ima potrebu da ono što pročita i procijeni da je dobro prenese drugima i motiviše ih da i oni to pročitaju.
„U promišljanju i traženju mjesta meni samoj i mojoj poeziji, tražim i mjesto drugim knjigama i autorima. Kad pišem o knjigama drugih, ja kao da pišem poeziju, zapravo govorim i o sebi“, navodi ona, ocjenjujući da je književna kritika u Crnoj Gori prilično razuđena, te da bi trebala biti koezistentnija i pravovremenija.
Jadranka Đerković je podsjetila da Borisa Jovanovića Kastela književna kritika smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske oprijentacije, te da je on autor više od dvadeset knjiga poezije i eseja, uključujući „Anatomiju sredozemnog dana“, „Ego mora“, „Pozivno pismo suncu“ i „Testament u školjkama“.
Jovanović je govorio o tome kako je počeo put pisca mediteranskog senzibiliteta, te kako je taj motiv oblikovao njegov pjesnički izraz, navodeći da je i poslije toliko pjesama posvećenih Mediteranu kao sudbini, identitetu, slobodi, došao u situaciju da Mediteran „piše stihove samom sebi iz moje ruke“, te da mastilo Mediterana neprekidno raste, beskonačno je.
„Mediteran je svojim raskošem, idealima, ali i dekadencijom omogućio čovjeku da stvori velika, besmrtna djela svjetske umjetnosti, najviše u poeziji, muzici i slikarstvu, ali i drugim umjetnostima“, istakao je Jovanović i ocijenio:
„Mediteran je za moju publiku pozornica slobode i bijeg od stvarnosti, potreba za unutrašnjim oslobođenjem“.
Stihove autora čitala je učenica Srednje medicinske škole Tijana Vojvodić, a veče je uljepšala Đina Radonjić izabranim kompozicijama na flauti.
Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se svake godine 23. aprila širom svijeta. Ovaj dan ustanovio je UNESKO 1995. godne radi promovisanja čitanja, izdavaštva i zaštite intelektualnog vlasništva kroz autorska prava.
Ovo književno veče bilo je još jedan podsjetnik na važnost književnosti i umjetnosti u našim životima, kao i na snagu riječi koja oblikuje našu stvarnost.
Lj. V.
