Na savjetovanju za direktore i vaspitače u domovima učenika, koje je organizovao Zavod za školstvo, razgovarano je o ulozi, mjestu i značaju tih vaspitno-obrazovnih ustanova, a fokusu je bilo istraživanje koje je sprovela institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore 2021. godine „Položaj djece u domovima učenika/internatima u Crnoj Gori“.
V.d. direktorice Zavoda za školstvo Zoja Bojanić-Lalović kazala je da Zavod želi da podrži rukovodioce i vaspitače u domovima učenika. Kako je navela, to su veoma važne vaspitno-obrazovne ustanove i velika su podška ostvarenju principa jednakosti u obrazovanju. Zahvaljujući njima učenici imaju mogućnost da odaberu željeni obrazovni program van mjesta u kojem žive.
Zamjenica Ombudsmana Snežana Mijušković rekla da je u pomenutom istraživanju ukazano na nedostatke sistema i potrebu da se oni riješe.
I ona je istakla da su domovi učenika dobar iskorak da djeca izaberu zanimanje van mjesta boravka. U njima borave korisnici od 10, 11 do 18 godina, koji dugo ne komunicaraju sa roditeljima, najmanje nedjelju dana, a ima slučajeva da djeca ne viđaju roditelje i po nekoliko mjeseci. Zato je veoma važno da u domu dobiju adekvatno vaspitanje.
NEOPHODNI SOCIJALNI RADNICI I PSIHOLOZI
Predstavljajući rezultate istraživanja, Mijušković je prisutnima predočila ključne probleme. Pored ostalog, u domovima nema zaduženih za djecu bez roditeljskog staranja, a potrebno je doći do modela da svi učenici koji dođe u tu ustanovu dobiju privremene staraoce. Uočena je velika raznolikost u sistematizacijama domova, te da nedostaje stručni kadar, prije svega, socijalni radnici i psiholozi.
Mijušković je ukazala i da ove javne ustanove treba da imaju licencu, tj. garanciju da ispunjavaju sve uslove koje je država propisala. Takođe je potrebno da izvršna vlast u okviru razmatranja godišnjih izvještaja o radu iz oblasti prosvjete posebnu pažnju posveti pitanjima učeničkog i studentskog standarda.
Glavna savjetnica Ombudsmana za dječja prava Milica Kovačević navela je statističke podatke o nekim konkretnim problemima, kao i šta su rukovodioci u domovima učenika uradili nakon dobijanja preporuka.
Savjetnik u Odsjeku za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema Vojin Cicmil govorio je o dosadašnjim rezultatima i izazovima u oblasti vaspitno-obrazovnog rada u domovima/internatima učenika i predstavio ideje za unapređenje rada i rješavanje ključnih problema.
On je podsjetio da u Crnoj Gori postoji devet domova učenika, od čega je šest u sastavu studentskih domova. Tu su i dva internata u okviru obrazovnih centara i jedan internat pri Osnovnoj školi u Kovačevićima, kao i internati pri resursnim centrima. U domovima je sada ukupno oko 400 učenika. Prije 20 godina bilo ih je oko 600. Broj je smanjen za oko 33 odsto, a najviše u Plužinama (70 odsto) i u Podgorici i Baru (60 odsto).
Cicmil je naglasio da važnu ulogu đačkih domova potvrđuju podaci i istraživanja u regionu koji pokazuju da su postignića učenika koji borave u tim ustanovama bolji nego onih koju stanuju u privatnom smještaju. To je zato što 24 sata imaju podršku vaspitača.
Ukazujući na dugogodišnje probleme koje je uočio prateći rad ovih ustanova i nastojeći da im pomogne u rješavanju, on je naveo da su 2000. godine u njima bili nehumani uslovi za boravak koji se i dalje nijesu bitnije promijenili. Kako je rekao, domovi su bili prepoznati u zakonu, ali ne i u podzakonskim aktima tako da do 2018. godine nije bilo akta o pedagoškoj dokumentaciji.
U osvrtu na ono što je urađeno na unapređenju, Cicmil je podsjetio da je 2009. godine urađen savremeni reformski dokument Osnove programa vaspitnog rada koji zasnovan na kompetencijama učenika, a ne na sadržaju. Međutim i njega je potrebno inovirati, jer treba da bude zasnovan na standardima. Usvojeni su i standardi za utvrđivanje kvaliteta za eksternu evaluaciju i samoevaluaciju, a organizovano je više seminara za vaspitače.
UNAPRIJEDITI MEĐUSOBNU I SARADNJU SA MEDIJIMA
Prema njegovim riječima, problemi i dalje postoje. Preporuke nadzornika se najčešće rješavaju na papiru. Uočena je nedovoljna spremnost rukovodioca za profesionalnem razvojem vaspitača, jer kako kaže Cicmil, nisi dovoljni seminari Zavoda za školstvo, već su potrebni stalno učenje, literatura i studijske posjete. Neophodna je i promjena normativa da u vaspitnoj grupi umjesto 32 bude 20 učenika.
„Postoji loša komunikacija sa medijima. Javnost se upoznaje sa ovim ustanovama samo kada su neki problemi u pitanju, a nikakve lijepe aktivnosti nisu propraćene. Za to nisu odgovorni samo mediji, već i rukovodioci tih ustanova. Taj segment treba unaprijediti, ali i promovisati domove u javnosti putem društvenih mreža“, istakao je Cicmil, i dodao da je neophodna bolja saradnja sa lokalnom zajednicom i drugim važnim institucijama.
On je rekao i da je uočen nedostatak inicijative za međusobnim uvezivanjem, pa je predložio da se oforme zajednica domova, udruženje vaspitača, aktivi direktora, ali i da se organizuje saradnja sa domovima u regionu.
U raspravi je takođe ukazano na brojne probleme. Pored ostalog, treba poboljšati uslove za boravak, uvesti noćne vaspitače, a postoji potreba i za psihologom, medicinskim radnikom, te obukom iz prve pomoći za sve zaposlene.
Zaključeno je da je savjetovanje prvi korak saradnje iz kojeg će proizići akcioni plan na nivou Zavoda za školstvo i formiranje savjetodavnog tima.
Moderatorka ovog sastanka bila je pomoćnica direktorice Zavoda za školstvo Nataša Gazivoda.
Lj. V.