Za rješavanje problema vršnjačkog nasilja u školama neohodno je sistemsko djelovanje, a posebno je važna dobra međusektorska saradnja, zaključeno je na današnjem savjetovanju na temu: „Prevencija i suzbijanje vršnjačkog nasilja u školama“ koje je u organizaciji Zavoda za školstvo održano u Podgorici.
Riječ je o prvom savjetovanju od njih šest koji se organizuju danas, sjutra i preksjutra za direktore i stručne saradnike u školama (koordinatore školskih timova za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja). U njegovom radu učestvovali su i predstavnici Ministarstva prosvjete, UNICEF-a, Uprave policije, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Centra za socijalni rad, institucija obrazovanja (CSO, IC, ZUNS), nevladinih udruženja („Udruženje Roditelji“, „Centar za prava djeteta“, „Osvit“, „Dama“ ...).
Obraćajući se učesnicima, v.d. direktorice Zavoda Zoja Bojanić-Lalović kazala da se zbog aktuelnosti teme kao što je vršnjačko nasilje, Zavod za školstvo u skladu sa svojim nadležnostima opredijelio da bude podrška obrazovno-vaspitnim ustanovama koji se suočavaju sa tom pojavom i da im pruži stručnu i profesionalnu pomoć u onom dijelu u kojem im je neophodna.
„Obrazovanje trpi sve promjene u društvu. Na ovom savjetovanju pokušaćemo da odgovorimo na mnoga stručna pitanja“, istakla je ona, i dodala da će savjetodavni tim Zavoda kroz izvještaje koje škole budu dostavljale prepoznavati sve probleme koji zahtijevaju učešće svih u procesu − i instituicja sistema i školskih timova.
Načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj Radoje Novović upoznao je prisutne sa obrazovnim politikama u oblasti prevencije i suzbijanja vršnjačkog nasilja.
On je podsjetio na projekat „Škola bez nasilja − ka sigurnom i podsticajnom okruženju“ koji je pokrenut 2006. godine od strane UNICEF-a i Ministarstva prosvjete.
Novović je ukazao na vrste i posljedice vršnjačkog nasilja, te da je u posljednjih 30 godina zabilježen njegov porast, ne samo kod nas nego i u svijetu.
Kako je naveo, prema istraživanju iz 2006. godine, u Crnoj Gori je svako drugo dijete doživljavalo neku vrstu nasilja, prije svega emocijalno-socijalno i fizičko zlostavljanje. Istraživanje koje je urađeno 2017/2018. godine pokazalo je da je ostvaren napredak u suzbijanju ove pojave, te da je svako četvrto dijete doživjelo neku vrstu nasilja, a pojavila se i nova vrsta ovog problema − sajber nasilje.
Pripremljen je priručnik „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu“, u kojem su predstavljene aktivnosti za prevenciju nasilja u školama kroz sedam koraka.
Načelnica za inkluziju u Ministarstvu prosvjete Tamara Milić ukazala je da vršnjačko nasilje treba posmatrati u ukupnom ambijentu u kojem djeca rastu i razvijaju, te da je neopravdano targetiranje učenika kao glavnih krivaca.
Ona je navela da reagovanje škola ne smije biti orijentisano samo na sankcionisanje počiniliaca, već treba posegnuti za mjerama koje će pomoći i žrtvi i počiniocu nasilja.
Milić smatra da u školama treba razvijati kulturu odgovornosti svih u školi, te da psiholozi i pedagozi ne mogu biti dežurni krivci u prevenciji ove pojave.
Takođe je upozorila da škole treba da imaju odgovoran odnos prilikom unošenja podataka u MEIS sistem, jer se ti podaci analiziraju i na osnovu njih koncipiraju mjere neophodne za suzbijanje nasilja.
Ona je najavila da će nakon ovih savjetovanja koje organizuje Zavod za školstvo početi edukacija u 80 škola.
Savjetnik u Odsjeku za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema i rukovodilac Tima za podršku školama u Zavodu za školstvo Vojin Cicmil saopštio je rezultate evaluacije prispjelih izvještaja školskih timova za suzbijanje nasilja (oko 40). Zaključeno je da je pokazan veoma neodgovoran odnos prema ovom pitanju. Izvještaji školskih timova sačinjeni su formalno, da se zadovolji administrativna obaveza, a skoro polovina sadrži jednu rečenicu. U izvještajima se ne vidi kolektivni rad. Na osnovu njih može se zaključiti da u školama vlada indiferentno, opušteno stanje prema ovom problemu. Zavod je pripremio stručno uputstvo kako ovi izvještaji treba da izgledaju.
O problemu vršnjačkog nasilja iz ugle škole govorila je psihološkinja u OŠ „Branko Božović“ u Podgorici Ana Ćalov-Prelević.
Ona je ocijenila da o ovom problemu treba pričati u realnim okvirima i onome što je izvodljivo. Treba jasno precizirati uloge, tj. definisati ko, kako i zašto treba da radi.
Ćalov-Prelević je, pored ostalog, ukazala da su nerealna očekivanja od škola i timova, te da stručni saradnici imaju previše obaveza i nemaju dovoljno vremena da se posvete ovom problemu. Poseban je teško organizovati radionice u školama koje imaju preko hiljadu učenika.
Violeta Golubović iz Centra za socijalni rad takođe je istakla da rješavanje ovog problema zahtijeva multidisciplinarni pristup i međusektorku saradnju.
Ona je objasnila da Centar za socijalni rad u slučaju vršnjačkog nasilja radi sa porodicama. Sa žrtvom je akcenat na osnaživanju ličnosti i prevazilaženju trauma, a sa počioniocem na korigovanju njegovog ponašanja i strukturiranju slobodnog vremena. Ali je veoma bitno da dijete bude praćeno i u školi kako bi se vidjelo ima li napretka u njegovom ponašanju.
Načelnica Odsjeka za rad policije u zajednici i policijsku prevenciju u Upravi policije Tamara Pavićević istakla je da predstavnici policije drže edukativna predavanja učenicima, a jedna od tema je vršnjačko nasilje i sajber bezbjednost.
Prema njenim riječima, u posljednjih pola godine 170 maloljetnika su bili žrtve krivičnih djela, a njih 27 su bili žrtve svojih vršnjaka.
Lj. V.