Društvo, u vremenu u kojem živimo sebe smatra pravednim i ravnopravnim, a ne primjećuje da svakog ko iskorači iz norme, dočeka negodovanjem.
Ljudi nepravdu čine svakoga dana, a to da niko i ne primijeti. Mnogi misle da postupaju dobro, i to sve dok sami ne naiđu na svoj problem. Nameću besprekornost, praćenje običaja i pravila. Živjeti život bez odabira...
Evo jedna priča o tome koliko je teško biti drugačiji:
U periodu kada se mnoge djevojčice najčešće opredijele za rukomet ili odbojku, moja drugarica je izabrala boks. Ta vijest se poput talasa proširila kroz odjeljenje, naselje, društvo... Sa svih strana je društvo koje „prihvata sve različitosti“, osuđivalo njenu odluku. Njoj je postalo teško da bude u zajednici u kojoj je ne podržavaju... I, odustala je od sporta.
Oduvijek je bilo teško biti drugačiji. A čini mi se da nema znakova da će postati lakše. Potrebno je biti dovoljno smio, hrabar da svoje želje ispuniš bez obzira što se ne poklapaju sa tuđim.
Društvo, otvoreno ili u tajnosti ispituje tuđe odluke. Daje sebi za pravo da sudi o njima i daje drugačiji tretman onima dovoljno hrabrima da budu posebni.
Nije lako biti drugačiji.
Bojana Abazović
OŠ „Radojica Perović“, Podgorica