Profesor i naučni savjetnik Instituta Vinča dr Stevan Jokić održao je na naučnoj tribini CANU predavanje na temu: ,,Đak, nastavnik, škola u svijetu koji se mijenja“. sa akcentom na promjene u obrazovanju koje su posljedica digitalne revolucije.
On je ukazao da se danas svaki vaspitač, učitelj i predmetni nastavnik, na bilo kom nivou obrazovnog sistema, suočava sa tri pitanja: kome se obraćam, šta nudim i kako to radim?
Odgovarajući na pitanje kome se danas obraćaju nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi, profesor Jokić je kazao da je riječ o đacima koji su razapeti između kulture knjige i kulture ekrana (učenici u prosjeku provode pet sati pred nekom vrstom ekrana). Žive dakle u virtuelnom a ne u metričkom prostoru. Vrte istovremeno više informacija, a većini njihovih roditelja samo je ocjena interesantna.
Takvim učenicima škola uglavnom nudi prenatrpane kurikulume, disciplinarnog tipa, koji nijesu mijenjani već dugi niz godina. Učenicima se rijetko omogućava da iskažu svoje kompetencije, koje se najčešće ne procjenjuju ni formativno ni sumativno, a upravo su im one neophodne pri zaposljenju. Škola dakle veoma malo ispunjavama zahtjeve. Istraživanje u Francuskoj je pokazalo da 25 odsto djece završava osnovnu i srednju školu nesposobno da odgovori na izazove budućnosti.
I način rada je prevaziđen. Nastavnici su u obavezi da realizuju preobimne, logički nepovezane disciplinarne programe, koristeći uglavnom instruktivni pristup, u kom je učenik najčešće sveden na nekog ko prima informacije. Oni veoma rijetko rade na zajedničkim temama, a 30 odsto programa se preklapa. Nedovoljno se podržava radoznalost. Učenik dobija 80 odsto informacija van škole, a samo 20 odsto u školi.To treba ispoštovati.
“Zbog svega toga, društvo, univerzitet, akademije, istraživački instituti, roditelji, nastavnici i škole su u obavezi djeci da ovu situaciju promijene, pomognu mladim ljudima da se spremno suoče sa izazovima koji su dio svakodnevnice globalizovanog svijeta”, ocijenio je dr Jokić.
On je naveo da iz EU poručuju da treba da se ide na kompleksne probleme iz svakodnevnog života. Zamijeni apstarkcija. Ali i da da se ublaži nagli prelaz iz nižih u više razrede. Takođe je neophodno naučno opismenjavanje svih učenika. Potrebno je pomoći svakom djetetu.
U tom cilju, mora se pomoći i nastavnicima.
Profesor Jokić je ukazao na značaj interdisciplinarnog podučavanja, tj. potrebu zajedničkog rada koji garantuje veći uspjeh.
Apostrofirao je i važnost istraživačkog postuka u učenju koji omogućava da đaci razumiju ono što uče, a ne samo da uče da bi ponovili neki sadržaj ili informaciju. Potrebno je, dakle, da djeca budu aktivna, postavlјaju pitanja, eksperimentišu, vode debate. To će im omogućitu da uspješno uoče i posmatraju fenomene, postavlјaju hipoteze ili interpretacije, prihvate kritički stav i postepeno se usmjere ka saznanju koje zajedno konstruišu uz vođenje nastavnika.
Dr Stevan Jokić široj javnosti poznat je po projektu ,,Ruka u testu”, pokrenut 2001. godine, a za koji je 2007. godine postao kolaureat ,,Purkwa” nagrade za doprinos naučnom opismenjavanju djece planete. Ovo prestižno priznanje dodjeljuje internacionalni žiri Francuske akademije nauka.
Profesor Jokić je prisutnima ukazao na literaturu i druga oruđa koju mogu naći na sajtu projekta “Ruka u testu” (ruka u testu.vin.bg.ac.rs) za realizovanje tema iz oblasti obrazovanja za održivi razvoj, za interdisciplinarno podučavanje, realizaciju ideje Nauka za svako dijete (inkluzija), informatiku, kao i istraživački pristup u radu s djecom.
Lj. V.