Učiteljica u OŠ „Savo Pejanović“ u Podgorici Vesna Damjanović objavila je nedavno knjigu „Portret učiteljice“, u kojoj je kroz zanimljive anegdote i priče dočarala neke posebne trenutke, kako sama kaže „bisere“ iz svog tridesetopetogodišnjeg rada u učionici.
Kako u predgovoru piše mr Svetlana Čabarkapa, knjigom „Portret učiteljice“ autorka je na originilan način predstavila svoj rad, kao i vrcavost, iskrenost i otvorenost duha svojih malenih učenika, onih koji vjeruju učiteljici i njenim poukama.
„Svoje učenike i sebe Vesna Damjanović je opisala kroz najljepše situacije iz učionice, škole u prirodi, tajne razgovore, ceduljice, povjerljive ispovijesti. Sažeto i lakonski svedeno ona preko kratkih dijaloga sa svojim učenicima predstavlja njihove maštovite i dječji mudre odgovore na razna pitanja iz matematike, crnogorskog jezika, prirode i društva, likovne kulture, fizičkog vaspitanja, bontona... Time je pokazala izazovnost i zahtjevnost svoga posla u kome se odgovori na pomenuta pitanja ne podrazumijevaju, jer je svako dijete svijet za sebe i ima pravo na vlastito promišljanje svijeta. Ona to istinski razumije i pedagoški i znalački korak po korak kod svojih učenika podstiče kreativnost i kritičko mišljenje“, ocjenjuje Čabrakapa.
Ističući da u životu svih nas postoje presudni događaji i ljudi, autorka naglašava da su ljubav prema djeci i pozivu bili presudni za pisanje knjige.
„Mi učitelji aktivno pratimo način dječjeg razmišljanja. Svojim izjavama ona nam šalju poruke koje ne smijemo zanemariti. Učitelji djecu uče i životu. Dajemo im smjernice da rade na sebi, obogaćuju svoje znanje, da znaju preuzeti odgovornost za svoj život, da se osim znanjem naoružaju i opštom kulturom“, ističe Vesna Damjanović.
Naša sagovornica je svim srcem posvećena svom pozivu i, kako kaže, veoma je zahvalna psihološkinji koja je joj kazala da je rođena da bude učiteljica, pa se umjesto da studira medicinu opredijelila za ovaj poziv.
Njena želja da pronikne u dječju dušu učinila je da sa njima izgradi odnos pun povjerenja i ljubavi, čime je zavrijedila istinsko poštovanje svojih učenika.
„Djeca imaju povjerenja u mene i izgradili smo dobar odnos. Imaju potrebu da mi se povjere i kada odrastu. Često osjetim njihovu patnju i kada mi šalju poruku da imaju problema u porodici. U tom slučaju rješavamo poblem“, priča ona, i dodaje joj je najveća nagrada kada školsko zvono objavi kraj posljednjeg časa, a djeca ne žele da idu kući.
Smatrajući da čovjek treba da radi ono što najbolje zna, učiteljica Vesna kaže da osluškuje sklonosti i talente svakog djeteta.
„Na roditeljskim sastancima moji učenici i ja pripremamo prigodan program tako da roditelji mogu da vide svoje dijete i iz drugog ugla, upoznaju njihove sposobnosti. Na taj način olakšavam put za kanalisanje i njegovanje talenta kod djeteta“, naglašava ona.
Da bi u tome pomogla, učiteljica Damajanović sa velikim entuzijazmom vodi više sekcija – baletsku, ritmičku, folklornu i dramsku. Aktivno učestvuje u pripremanju kulturno-zabavnih programa u školi na kojima su nastupi njenih učenika veoma zapaženi. Ne izostaju ni nagrade na takmičenjima.
Ona smatra da učitelj treba da posjeduje više talenata. Za sebe kaže da je u od malih nogu učila balet, svirala klavir, slikala, što i danas radi u slobodnom vremenu, a piše poeziju i prozu.
A knjiga „Portret učiteljice“, kako u svom predgovoru zaključuje Svetlana Čabarkapa, čitaće se sa osmjehom, „jer će njen sadržaj kod svakog čitaoca probuditi sjećanje na rano djetinjstvo i prve godine školovanja. Mnogi će u zgodama iz njene učionice prepoznati sebe, svoju djecu i unučad.“
Lj. V.
