Da bi djeca i mladi uspješno razvijali vještine, vrijednosti i vrline, neophodno je osigurati da se porodica i škola uzajamno podržavaju – da sarađuju i dosljedno dijele iste vrijednosti, ocjenjeno je u priručniku „Razvoj socijalnih i emocionalnih vještina u porodici”, koji su za roditelje i staratelje priredili Zavod za školstvo Crne Gore i UNICEF.
Različiti i suprotni uticaji koje na dijete imaju vršnjaci, škola, mediji i društvene mreže često kod roditelja izazivaju dilemu da li na pravi način pomažu razvoj ličnosti svog djeteta.
Autorke priručnika Anđa Backović, Tamara Milić i Katarina Stanojević ocjenjuju da će, kada porodica i škola počnu da sarađuju i na ovom planu, djeci i mladima biti mnogo lakše da usvajaju vrijednosti, da jasno znaju što je dobro, što nije, što je poželjno, a što nepoželjno ponašanje. Osjećaće se sigurnije, osjećaće da pripadaju i školi i porodici, da su prihvaćeni, da sva djeca imaju jednaka prava i tretman.
Priručnik je namijenjen svima koji žele da saznaju što su socijalne i emocionalne vještine, zašto su važne za djecu i za njihov zdravi razvoj, uspješno učenje, život i rad, kako se može podsticati razvoj osnovnih socijalnih i emocionalnih vještina djece i kako se to radi u školi.
Autorke podsjećaju roditelje da se djeca ne rađaju sa vještinama, vrijednostima i vrlinama, a sve one su važan dio djetetovog identiteta i ličnosti. Zbog toga je svako dijete jedinstveno, prepoznatljivo i različito od drugih, a zajedničko im je da se one uče, stiču, uvježbavaju i razvijaju, prvo u porodici, a zatim i u školi.
„Roditelji i nastavnici su najbliži, najvažniji uzori djeci kad počinju da uče i prihvataju vrijednosti, da stiču vještine da uspješno žive i rade s drugima, da budu srećni, dobri ljudi, uspješni u ličnom životu i karijeri i korisni društvu. Bez dosljednog sistema vrijednosti i razvijenih socijalnih i emocionalnih vještina djeca ne mogu razvijati stavove i ponašanja koja nazivamo prosocijalnim, društveno poželjnim i korisnim i djetetu i ostalima oko njega“, navode autorke, ističući da vrijednosti svima nama nude orijentaciju – što da cijenimo, što nam je vrijedno, kako da se ponašamo i odnosimo prema sebi i drugima, kako da učimo i radimo.
Ocijenjuje se da, bez podrške roditelja, nastavnici će imati vrlo ograničen uticaj na razvoj socijalnih i emocionalnih vještina i vrijednosti djece i mladih, a najveća korist za djecu je kada ih škola podučava istim vrijednostima i vještinama koje bi trebalo da stiču i kod kuće.
„Najviše koristi od čitanja ovog priručnika imaćete ako čitajući razmišljajte o svom djetetu, o tome što prepoznajete u njegovom ili njenom ponašanju u različitim situacijama – kod kuće, u školi, dvorištu, dok uči, samuje, igra se. Što ne primjećujete? Što biste željeli da vaše dijete tek nauči da radi, kako da se ponaša prema vama, drugima, koje osobine, navike, vrijednosti i vrline da stiče“, navodi se u priručniku.
Izvor: Roditelji.me