Sanja Crvenica, maturantkinja podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“, proglašena je za najaktivnijeg srednjoškolca na nivou Crne Gore, u izboru Fakulteta za državne i evropske studije. Bio je to povod da sa njom razgovaramo o ovom priznanju, ali i drugim aktivnostima i planovima za budućnost.
Šta za tebe predstavlja titula najaktivnijeg srednjoškolca u Crnoj Gori?
Biti dobitnik ovakve titule na neki način čini da osjećam dodatnu odgovornost i potrebu da opravdam dobijenu titulu i u nastavku svog djelovanja. Konkurencija je zaista bila jaka. Prijavila su se dvadeset dva srednjoškolca i vjerujem da su finese presudile kome će ova laskava titula, koja se dodjeljuje po prvi put u Crnoj Gori, poći u ruke. Ovo je svojevrsna kruna mog četvorogodišnjeg aktivizma i težnje da svoje slobodno vrijeme koristim na što produktivniji način, kako po sebe, tako i po zajednicu kojoj pripadam.
Koje su to aktivnosti kojima si zavrijedila ovo laskavo priznanje?
Još od prvog razreda težim tome da sve talente koje posjedujem ne ostavim na nivou na kojem jesu, već da ih svojim radom, koliko mogu, izdignem na što viši nivo. Trudim se da balansiram između mnogobrojnih hobija od kojih su neki sviranje klavira kojem sam posvećena i nakon završene Osnovne muzičke škole. Tu su i standardni i latinoamerički plesovi, pjevanje, gluma – mnogobrojne predstave, čak i jedan film, sve to sa jedne strane, i mnogobrojne inicijative za mlade kojima sam dala doprinos sa druge, no kad je čovjek dobro organizovan, onda se sve stiže. Vjerujem da je jedna od stavki koja je u mojoj biografiji važna brojni volonterski angažmani, od kojih je meni najdraži bio titula atašea juniorske reprezentacije Egipta na Svjetskom vaterpolo prvenstu u Crnoj Gori. Trudila sam se da posvećeno čuvam titulu najbolje učenice odjeljenja i prosjek 5.00 kako bih sebi olakšala upis, kada za to dođe vrijeme. Ponosna sam na to što sam osvojila prvo mjesto na Internacionalnom takmičenju održanom u Italiji prošle godine ispred svoje škole, Gimnazije ,,Slobodan Škerović'', ali i kao predstavnica Crne Gore. Takođe sam osvajala mnoge nagrade u regionu na poljima debate, govorništva i trudila se da dam doprinos realizaciji mnogih vannastavnih programa u mojoj školi.
Šta te je privlačilo kod vannastavnog angažmana?
Postoji jedna lijepa misao koju ću parafrazirati, jer nijesam sigurna kako tačno glasi, ali suština je da čovjek, ukoliko ne napreduje, po automatizmu nazaduje. U skladu sa takvim posmatranjem našeg životnog usavršavanja, osjetila sam da mi petice nijesu dovoljne da bih bila zadovoljna nivoom svoje angažovanosti na poljima usavršavanja. Ono što nas kao ličnosti na najbolji mogući način kreira jeste upravo neformalni dio obrazovanja. Pravljenje kompromisa, prihvatanje različitosti, solidarnost – uče se i razvijaju kada na njima radimo. Trudim se da se borim za sve promjene koje se tiču mladih, a koje pri tom smatram ispravnim. Takođe vjerujem da ćemo društveno korisni postati tek onda kada sebe usavršavamo, jer to je mikroplan od kojeg svaka promjena dolazi i baš zato jeste važno neprestano raditi na sebi, pogotovo jer se uložena energija vraća u još divnijoj formi.
Završavaš Gimnaziju, na prekretnici si. Kako se osjećaš kao svršena gimnazijalka?
Trenutno sam još uvijek pod utiskom maturske večeri, koja je, uzgred budi rečeno, bila neposredno prije finalnog intervjua za izbor najaktivnijeg srednjoškolca, ali čini mi se da još uvijek nijesam svjesna da je došao kraj druženju sa mojom Gimnazijom. Osjećam se ponosno jer znam da mene Gimnazija nikada neće napustiti i da ću titulu ,,gimanzijalke“, koja ima posebnu draž, ponosno nositi kroz sva buduća iskustva i prilike.
Iz ove perspektive, kako gledaš na četiri godine učenja u Gimnaziji „Slobodan Škerović“?
Postoji jedna riječ koji na lijep način sabira osjećaj koji se u meni probudi svaki put kada pomislim na svoje gimnazijske dane, koji se polako primiču kraju, a to je riječ – neprocjenjivo. Svaki trenutak između časova proveden u našem divnom dvorištu, svaki susret sa školskom klupom, pozdrav profesoru, znanje ponuđeno kao na tacni, učeničke priredbe, sjajni profesori, Uprava koja je uvijek otvorena za saradnju sa đacima i bezbroj mogućnosti koje sam kao gimnazijalka dobila kako bi moje samousavršavanje teklo što ljepše, kvalitetnije i brže.
Koliki je žal zbog okončanja srednje škole?
Obično govore, makar sam ja imala priliku više puta takav stav da čujem, da je najljepši period našeg života okončan upravo završetkom srednje škole. Čini mi se da mi već nedostaju svi detalji koji Gimnaziju čine posebnom, počev od njenog izgleda pa sve do suštine koja ostaje netaknuta toliko godina. Njena građa je sve tvrđeg materijala dolaskom svake nove generacije i sigurna sam da će moje iskustvo tokom ove četiri godine biti jedan sjajan vid pripreme za dalji rad i usavršavanje. Iako zvuči kao floskula, zaista sam imala priliku da upoznam mnogo divnih ljudi koji će zasigurno imati posebno mjesto u mom srcu.
Koji bi bio tvoj poziv polumaturantima koji razmišljaju o upisu u podgoričku gimnaziju, zašto bi baš ova škola mogla da bude njihov pravi izbor?
Ono što vam sada već kao maturantkinja podgoričke Gimnazije mogu reći, jeste da ni jednog jedinog trenutka nijesam preispitala svoju odluku o upisu srednje škole, naprotiv. Spektar mogućnosti koje nudi jedinstven je. Mnogobrojni klubovi, sekcije i saradnje učenika i profesora kroz razne inicijative, predstave u našoj Svečanoj sali, divan su način da formiramo svoju ličnost na mnogo planova i samim tim pronađemo sfere u kojima dugoročno vidimo sebe. Širina znanja koja se nudi je na jako visokom nivou. Predusretljivost i saradnja sa Upravom škole i profesorima nikada nije predstavljala problem. Gimnazija odnedavno ima biblioteku, poput onih koje često pronađemo na internet stranicama najpoznatijih univerziteta, uz širok opus knjiga namijenjenih učenicima željnih dodatkog usavršavanja. Moje je mišljenje da ne bi trebalo da postoji ni najmanja trunka sumnje kada je upis u pitanju, jer onaj ko jednom postane Gimnzijalac, to uvijek i ostane, čemu svjedoče mnogi bivši učenici škole u filmu koji je Gimnazija ove godine napravila i koji se može pronaći na Youtube-u kako bi i najmanje sumnje o izboru srednje škole, za sve one vrijedne i posvećene đake, bile otklonjene. J
Kakvi su tvoji planovi po pitanju nastavka školovanja?
Nadam se da ću biti studentkinja Pravnog fakulteta u Podgorici, jer ne smatram da je nužno loše studirati ovdje i vjerujem da onaj ko želi da dobije znanje, do istog i dođe, a sve ostalo su izgovori. Nadam se da ću zarad sticanja šire slike stvari dobiti priliku da se dodatno, nakon fakulteta, usavršavam u inostranstvu, naravno uz ideju da se vratim svojoj Crnoj Gori i stečeno znanje implementiram upravo ovdje, jer tada naš rad dobija pravi smisao, kada ga koristimo u svrhu napretka svojih i svojeg.
Da li planiraš da se i na fakultetu baviš vannastavnim aktivnostima?
Mislim da bez toga ne bih baš mogla da funkcionišem i budem zadovoljna sobom. Prosto imam potrebu da svoju energiju i vrijeme kanališem na što korisniji način i da neprestano radim na sebi, uz ideju da iskre mogućnosti, isključivo svojim radom i zalaganjem, pretvorim u plamen uspjeha.
N. N.