U organizaciji Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva ‒ Podgorica u Galeriji „Risto Stijović“ održana je promocija knjige poezije i eseja istaknutog makedonskog pjesnika Nikole Madžirova „Proganja nas ono što smo rekli“.
Kako je kazala urednica izdanja i moderatorka večeri Maja Malbaški, riječ je o dvojezičnoj knjizi objavljenoj u biblioteci Mostovi Zavoda za udžbenike, koja objavljuje djela renomiranih autora svjetske književnosti.
Prisutni su uživali u pjesmama koje su za njih na makedonskom i crnogorskom jeziku čitali autor Madžirov i prevodilac prof. dr Nenad Vujadinović.
Odgovorajući na pitanje koliko je zadovoljan ovom knjigom i vlastiitim izborom poezije, Nikola Madžirov je istakao da je svaka knjiga u suštini izbor.
„Izbor je samo pisanje poezije. Sama riječ koju upišemo na papir je prevod, prevod misli, znakova, nesigurnosti, sumnje. Smatram da je svaka knjiga otvoreni hipertekst, početak jednog otvorenog dijaloga. Hajdeger je rekao da su pjesnici čuvari doma jezika, a ja mislim da su pjesnici i prevodioci tu da otvore vrata tog doma“, kazao je on.
Autor je naveo da je ovo prvo objavljivanje njegovih eseja u knjizi.
„Esejistika je u posebnom dijlogu, i sa poezijom, i sa drugim rodovima, i sa umjetnošću uopšte. Eseji su beskrajno polje i igralište bez bodljikavih ograda kroz koje mogu da se umorim trčeći kroz sopstvene misli, strahove i očekivanja“, objasnio je Madžirov.
Prema mišljenju Madžirova, pjesnik mora biti savremeni nomad.
„Smatram da je nepoznato veoma važno za jednog pjesnika. Poezija je tu da iznenadi sa već poznatim stvarima“, kazao je on.
Madzirov je ocijenio da uloga poezije nje ista u odnosu na prethodne epohe.
„Ranije su pjesnici pisali himne porobljavanju, osvajačima. Mada je tokom istorije bilo i puno diktatora koji su pisali. Sada su tu ulogu preuzeli mediji. Pjesnik je dobio slobodu. Ako se, recimo, Platon trudio da izbaci pjesnika iz njegove države, danas se, na žalost, pjesnik mora sam odupirati da ga ne uvuku u kontekst državnosti. Smatram da je dobro da pjesnik ostane arheolog nezakopanog, da na drugi način priča o ratovima, a ne statistikom“, istakao je on.
Odgovarajući na pitanje koliko je prevodilaštvo podsticajno, Madžirov je rekao:
„Mislim da se prevođenjem transformira poezija, jer je sve u suštini transformacija jezika, emocionalne sigurnosti... Čak se prevodi i tišina. Tako pjesma dobiju svoju tjelesnost, ali ne da bi bila ranjiva nego da bi se ostvarila čak i u prostoru“, ocijenio je on.
Govoreći o uticaju književnosti, u ovom slučaju makedonske, na afirmaciju jednog malog društva, on je rekao da se treba osloboditi kvalifikativa mali i veliki jezk.
„U književnosti kao i u sportu geografija i kvadratura,kao i kvanitet stanovništa ne znači puno. Nažalost, književnost sa Balkana uvijek se tumači u nekom kontekstu, a tekst je na drugom mjestu. Moramo da se izborimo da tekst bude najvažniji“, kazao je, navodeći islandskog pisca Siona, da ne postoje mali i veliki jezici nego jezici kojima priča mali ili veliki broj ljudi..
„Taj stav mi je pomogao da se oslobodim kompleksa da je Balkan sinonim za uništenje, krv, sve loše. Moramo to razumeti i nastupati kao književnost koja im svoje individualne glasove. Imamo odlične autore u čitavom regionu“, smatra on.
Prevodilac dr Nenad Vujadinović je ukazao da je tokom prevođenja s autorom sve vrijeme imao stvaralački dijalog, kao i da Madžirovu poeziju nije teško prevesti jer je briljatna.
„Nikola je potpuno utisnut u svoju poeziju. Kad čitate njegove pjesme isto je kao kada pičate sa njim. On je hodajuća knjiga “, ocijenio je on.
Nikola Madžirov, pjesnik, esejista i prevodilac. Rođen je 1973. godine u Strumici, u Sjevernoj Makedoniji. Za knjigu poezije „Premješten kamen“ dobio je međunarodnu pjesničku nagradu „Hubert Burda“, kao i najznačajniju makedonsku pjesničku nagradu „Braća Miladinovi“ (Struške večeri poezije, 2007). Među ostalim nagradama su i: „Studentski zbor“ (makedonska nacionalna nagrada za debitantsku knjigu, 1999), „Aco Karamanov“ (1999), „Xu Zhimo Silver Leaf“ (nagrada za evropsku poeziju koju dodjeljuje kembrički King’s College, 2016), te Glavna nagrada Međunarodnog festivala poezije „Оrfej“ u Plovdivu (2019). Njegova poezija prevedena je na četrdesetak jezika.
Lj. V.
