Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore organizovala je u saradnji sa međunarodnom organizacijom Save the Children okrugle stolove na kojima je predstavnicima obrazovnih i ustanova socijalne zaštite, sudstva, tužilaštva, policije, opštine i medija promovisan Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta – izazovi u primjeni.
Naime, Generalna skupština UN usvojila je krajem 2011. godine III Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta, koji se odnosi na procedure podnošenja predstavki – žalbi Komitetu za prava djeteta, kao nadzornom tijelu za sprovođenje Konvencije. Ovaj dokument Crna Gora je potpisala 2012. godine u Ženevi, a Skupština Crne Gore je u julu 2013. godine donijela Zakon o njegovom potvrđivanju.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore ranije je ukazao da Protokol još nije zaživio, zbog čega i organizuje nastavak okruglih stolova za upoznavanje stručne javnosti sa značenjem i obavezama koje proizilaze iz ovog dokumenta.
KAD ZATAJI NACIONALNI, PROBLEM RJEŠAVATI NA MEĐUNARODNOM NIVOU
Protokol je u Bijelom Polju predstavila zamjenica Zaštitnika za oblast prava djece, mladih i socijalnog staranja Snežana Mijušković.
Ona je istakla da su države dužne da slučajeve kršenja prava rješavaju kroz nacionalni pravosudni sistem.
“U slučajevima kada ostvarivanje prava nije omogućeno na nacionalnom nivou, neophodno je postojanje sistema koji može riješiti kršenje prava na međunarodnom nivou”, ukazala je ona, navodeći da je UN Konvencija o pravima djeteta bila jedini međunarodni dokument koji nije sadržao komunikacijske – žalbene procedure”, istakla je Mijušković, a zatim prisutnima govorila o razlozima zašto je važan Protokol, kada se može podnijeti žalba Komitetu i o sadržini ovog dokumenta (opšte odredbe, komunikacijska procedura, postupak istrage, završne odredbe), kao i o mandatu institucije Zaštitnika u oblasti prava djeteta i Alternativnom izvještaju koji je upućen Komitetu.
Prema njenim riječima, najbolje rješenje za djecu je postojanje velike podrške i sistema koji pomaže da djeca budu bezbjedna i zaštićena u svojim zajednicama i državama.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković ukazao je na važnost podizanja svijesti o ovom međunarodnom dokumentu na okruglom stolu u Nikšiću. On je podsjetio da je Protokol donešen 20 godina nakon usvajanja Konvencije, te da je Crna Gora deseta država koja ga je ratifikovala.
DA DRŽAVA OMOGUĆI POTPUNU ZAŠTITU DJEČJIH PRAVA
Prema riječima Zaštitnika, najpoželjnija je situacija da se ljudska prava generalno i prava djece štite na nacionalnom nivou.
“Promocija ovog dokumenta ne znači da mi savjetujemo djeci da se obraćaju međunarodnim tijelima, to nije cilj. Treba učiniti sve da država omogući potpunu zaštitu dječjih prava, a Opcioni protokol je samo još jedan od instrumenata zaštite ukoliko ona djeci nije djelotvorno obezbijeđena u domaćem sistemu ”, istakao je Baković.
Zaštitnik je govorio i o izazovima u primjeni Protokola, ulozi institucije Zaštitnika u sistemu zaštite prava djeteta, sudskoj i zaštiti dječjih prava na međunarodnom nivou. On je podsjetio da dijete ima pravo da izrazi svoje mišljenje u skladu sa svojim uzrastom i intelektualnim sposobnostima.
“Mi ocjenjujemo da sudovi to nedovoljno koriste ili kada to čine, to rade formalno da bi zadovoljili procesnu formu, a ne iz suštinskih razloga. Dijete ima pravo da iznese svoj stav, a na sudu je da cijeni taj stav, na osnovu ostalih dokaza. Mislimo da tu ima problema i to dosta ozbiljnih, i imali smo slučajeva da izvršni postupci traju neopravdano dugo“, rekao je Baković.
Zamjenica Zaštitnika za oblast prava djece, mladih i socijalnog staranja Snežana Mijušković podsjetila je da je inicijativa za izradu Protokola pokrenuta 2006. godine.
“U izradi je učestvovalo preko 80 međunarodnih i nacionalnih NVO. Generalna skupština UN-a usvojila je tekst Protokola 19. 11 .2011. godine. Do danas ga je potpisalo ukupno 50 država, a ratifikovale su ga 34”, rekla je ona.
Ona je navela i da fakultativni protokoli imaju istu snagu kao i konvencije i mogu se koristiti na isti način, kada ih vlade ratifikuju i podsjetila da je u cilju napretka koji su države ugovornice postigle u sprovođenju preuzetih obaveza ustanovljeno nadzorno tijelo − Komitet za prava djeteta (18 međunarodnih nezavisnih stručnjaka). Države ugovornice su dužne da Komitetu dostavljaju izvještaje o mjerama koje preduzimaju u cilju ostvarivanja prava.
Snežana Mijušković je predstavila Protokol i na okruglom stolu u Baru.
„Djeca imaju pravo da, shodno svom uzrastu i zrelosti, učestvuju u postupcima i odlučuju o stvarima koje ih se tiču“, rekla je ona, ukazujući da svi oni koji rade sa djecom i za djecu treba da poštuju pravo dječje participacije.
U tom kontekstu, Mijušković je navela kao primjer mrežu djece – zlatnih savjetnika Ombudsmana koji su konsultativno i saradničko tijelo.
Ona je govorila i o mehanizmima zaštite djece u domaćem i međunarodnom pravnom sistemu, uslovima za obraćanje Komitetu i detaljnije o samoj sadržini Protokola.
„Svakako da treba težiti uspostavljanju što bolje strukture unutar države u cilju unapređenja poštovanja prava djeteta i uživanja njihovog najboljeg interesa“,dodala je Mijušković.
PROBLEM DJEČJEG PROSJAČENJA
Predstavnici pravosudnog sistema ocijenili su da je aktuelni zakonodavni okvir veoma dobar. On omogućava alternativno rješavanja sporova i to se koristi (Državna tužiteljka Vesna Šćepanović – Bijelo Polje).
Skrenuta je pažnja na problem dječjeg prosjačenja, a u tim slučajevima povrijeđena su sva dječja prava (tužiteljka Vesna Krivokapić − Nikšić).
Istaknuto je da u pravosuđu češće imaju djecu kao žrtve a ne izvršioce krivičnih djela. Među njima prednjače porodični odnosi – nedavanje izdržavanja ili oduzimanje maloljetnog lica (rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva Milenko Magdelinić − Bar).
Predstavnice Centra za socijalni rad ukazale su da te ustanove vode računa o participaciji djece i trude se da se čuje glas djeteta. Kao generalne probleme navele su kapacitete centara, odnosno broj odgovarajućih stručnjaka.
Iz škola su ukazali da bi teme iz oblasti prava djece trebalo više uključiti kroz obrazovni sistem, kao i da je potreban veći obuhvat djece na edukacijama ovim povodom. Takođe, posebnu pažnju u edukacijama treba usmjeriti na roditelje, koji, kako kažu, nerijetko podržavaju loše postupke djece i opravdavaju ih ili ih i sami svojim ponašanjem uzrokuju i podstiču.
U okviru ove aktivnosti, savjetnice iz sektora za prava djeteta održale su radionice u osnovnim školama “Dušan Korać”, “Marko Miljanov” i Gimnaziji “Miloje Dobrašinović” (Bijelo Polje), osnovnim škola „Luka Simonović“, „Mileva Lajović“, „Braća Labudović“ i u Gimnaziji “Stojan Cerović” (Nikšić), kao i osnovnim školama “Anto Đedović”, “Blažo Jokov Orlandić” i srednjoj Ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru gdje su sa djecom i nastavnicima razgovarali o Protokolu i generalno o dječjim pravima.
Okrugli stolovi na ovu temu biće održani i u Pljevljima i Kotoru.
Lj. V.
