Djeca nijesu išla u školu od 16. marta i neće do 1. oktobra, zbog toga će nastavnici imati poteškoća da ih zainteresuje za nastavu, iako su u međuvremenu učili iz virtuelnih učionica, smatraju psiholozi i sugerišu roditeljima da im pomognu da se pripreme za novu školsku godinu.
Prema riječima psihološkinje iz OŠ „Oktoih“ Svetlane Džuver, odlaganje početka školske godine iz dječije perspektive tumači se i kao produženje ljetnjeg raspusta. Njeno dosadašnje iskustvo u radu sa djecom govori da se početku školske godine u normalnim okolnostima raduje većina njih, prvenstveno zbog toga što će vidjeti školske drugove i drugarice, omiljene nastavnike, upravo one koji ih najviše motivišu na učenje i od kojih vole da uče. Međutim, korona virus je poremetila te normalne okolnosti.
Sada se, kako navodi, može javiti i osjećaj razočaranja, jer neka djeca i dalje neće moći ispuniti svoju potrebu za ostvarivanjem socijalnih interakcija, pa i osjećaj frustriranosti, dok se kod određene grupe djece, osjetljivije na stres, može povećati nivo anksioznosti zbog ponovnog polaska u školu, straha od zaraze, zbog neizvjesnosti kako će škola funkcionisati i slično.
„Upravo ta psihološka stanja mogu uticati na učenje i treba posebno obratiti pažnju na te probleme“, rekla je ona, i dodala da su poteškoće da se djeca zainteresuju za nastavu očekivane, jer ljetnji raspust i u normalnim okolnostima dugo traje i uvijek prva polovina septembra mjeseca protiče u adaptaciji, organizaciji, uspostavljanju strukture.
RODITELJI TREBA DA PREDUZMU ODREĐENE MJERE
Džuver očekuje da se neće pojaviti ozbiljnije poteškoće ukoliko roditelji preduzmu preporučene mjere, odnosno podstaknu djecu na aktivnosti koje će ubrzati adaptaciju i olakšati učenje.
„A zatim, polaskom djece u školu, nastavnici i stručno osoblje će ih pažjivo opservirati i reagovati na promjene koje uoče“, istakla je
Ona smatra da se do ulaska đaka u učionice treba rukovoditi njihovim razvojnim potrebama i realnim mogućnostima da one budu zadovoljene, a da se pritom sačuva njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Takođe, zbog velike vjerovatnoće da će početak nove školske godine biti malo drugačij od uobičajenog, potrebno je iskoristiti ovaj period za pripremu djece na ono što ih očekuje.
„Kada roditelji dobiju preciznije informacije o tome na koji će se način organizovati pohađanje škole, treba da ih podijele sa djecom, pojasne im sve poznate pojedinosti. Priprema treba da podrazumijeva postepeno i ponovno uvođenja strukture u dnevni ritam djeteta, s ozbirom na to da raspust uvijek podrazumijeva veće opuštanje, vrijeme bez obaveza, a sada je to vrijeme i produženo“, kaže Džuver.
Ona objašnjava da prilikom uvođenja određenih dnevnih aktivnosti, primjerenih uzrastu, na djecu ne treba vršiti pritisak
„Za početak, mogu se fokusirati na neke praktične, organizacione zadatke u smislu pripreme radnog kutka za učenje, sređivanje materijala, knjiga, potrebnog pribora, pisanje spiska što im je sve potrebno kada počne školska godina. Potom, na primjer, mogu da naprave za dva do tri dana plan u koji će uvrstiti zadatke edukativnog tipa: za mlađu djecu to mogu biti određeni radni listovi, osvrt na prošlogodišnje sadržaje ili ukoliko pak imaju nove knjige upoznaju se sa novim temama koje će izučavati u školi što će povećati motivaciju, ističe Džuver, i dodaje da stariji đaci treba da pročitaju njima interesantne tekstove, prepričaju ih roditeljima, napišu kratke sastave, odgledaju dokumentarce, edukativne tutorijale, o tome diskutuju sa roditeljima, budu kreativni, pa i sami osmisle neki edukativni kviz u kojem mogu i roditelji učestvovati i na taj način se svi zabaviti.
OMOGUĆITI SOCIJALIZACIJU
Ona takođe poručuje roditeljima da sa djecom treba da planiraju vrijeme tokom dana za slobodnu igru, zabavu, druženje sa članovima uže i šire porodice, i sa bliskim prijateljima, vršnjacima, na otvorenom uz obavezno poštovanje zaštitnih mjera.
„U kriznoj situaciji kakva je ova, nakon perioda izolacije, postoji pojačana želja djece da se druže, ali se mogu istovremeno plašiti da se ne razbole, mogu biti frustrirana ukoliko im se u potpunosti onemogući ostvarivanje socijalnih interakcija. Stoga, važan i nimalo lak zadatak roditelja/staratelja jeste da razumiju ovu potrebu djece, da validiraju njihova osjećanja i da pokušaju da donesu za njihovu porodicu ispravnu odluku o tome u kojoj mjeri i na koji način mogu svom djetetu da omoguće socijalizaciju“, navodi ona.
Njena preporuka je i da sa djetetom treba definisati i nova pravila ponašanja prilikom ostvarivanja socijalnih kontakata kako bi se smanjio rizik od transmisije virusa i omogućilo da bezbjedno funkcionišu u takozvanom manjem društvenom mjehuru – na primjer sa drugarima iz komšiluka/ par drugara iz škole…). Takođe ih treba navići da nose maske i primjenjuju zaštitne mjere, jer će polaskom u školu vrlo vjerovatno to biti jedno od osnovnih pravila.
Izvor. pobjeda.me