Dijete ulaskom u školu postaje dio organizovane i strukturirane sredine, izlaže se sistemu vrednovanja i takmičenja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi put susreće s ozbiljnijim obavezama i odgovornostima, kao i novom organizacijom života.
Zbog ovih činjenica vrlo je važno na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za polazak u školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće, koje se u školi mogu još više produbiti, te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima otkloniti.
Definisanje zrelosti, spremnosti djeteta za polazak u školu, vrlo je složeno. Zrelost za školu predstavlja optimalan stepen razvijenosti različitih tjelesnih, intelektualnih, emocionalnih i socijalnih osobina.
Tjelesnu zrelost djeteta, pri obaveznom sistematskom pregledu za prvi razred, ispituje ljekar – pedijatar.
Procjena intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti obavezan je dio rada psihologa u školama. Iako se često doživljava kao rutinski posao, nerijetko bude jedna od zahtjevnijih aktivnosti. Dešava se da su psiholozi u nedoumici na koji način, u postojećim okolnostima i u vremenskim okvirima koji su im na raspolaganju, najbolje da urade svoj posao. Kako izvršiti procjenu na najbolji mogući način, kako dobiti što više korisnih podataka, kako doći do značajnih informacija koje će se proslijediti roditeljima i učiteljima...? Već duže vrijeme psiholozi ističu da Ravenove progresivne matrice u boji nisu ni adekvatan ni dovoljan instrument za procjenu zrelosti. U nedostatku verbalnog dijela instrumenta, psiholozi koriste subtestove drugih instrumenata za procjenu, oslanjaju se na znanje iz razvojne psihologije, sopstveno iskustvo i sl. Ovakav pristup procjenu zrelosti čini prilično neujednačenom i ostavlja prostor za nedoumice i nevjericu kako od strane roditelja, tako i kolega – stručnih saradnika, a posebno nastavnika.
Ukazujući na nedostatke dosadašnje procjene, nekoliko psihologa predložilo je da se počne sa korišćenjem insturmenta „Test zrelosti za školu +”. Glavni agrumenti za njegovu primjenu bili su da sadrži kako neverbalni, tako i verbalni dio, da je standardizovan na području Srbije i lako primjenljiv u našim uslovima i da su podaci koji se dobijaju sveobuhvatniji i značajniji. Primjenom testa mogu se dobiti značajni podaci kao što su sposobnost upamćivanja, sposobnost usmjeravanja pažnje, grafo-motorička spretnost djeteta, vizuo-motorna koordinacija, kao i podaci o posjedovanju praktičnih znanja. Test sadrži i subtest „Vizuelni rječnik“ koji je namijenjen djeci kojoj službeni jezik u Crnoj Gori nije maternji, te se pomoću njega može procijeniti nivo razumijevanja i uopšte primjene ovog instrumenta, ali i mogućnost praćenja nastave na našem jeziku.
U skladu sa tim, ove školske godine nekoliko psihologa koristilo je instrument – TZŠ+. Iskustvo u primjeni je pokazalo da test iziskuje više vremena za zadavanje i zahtjevniji je za onog ko ga primjenjuje, ali da je neuporedivo sveobuhvatniji i informativniji u odnosu na do sada korišćene Ravenove progresivne matrice u boji. Nakon primjene testa psiholog raspolaže sa više podataka o djetetu i sigurniji je u ispravnost svoje procjene. Ima bolju sliku o nivou razvoja govora, razvijenosti pažnje i pamćenja, pojmovnom ili logičkom mišljenju. Takođe, ima informaciju o grafomotornim vještinama koje imaju značajan uticaj na savladavanje vještina čitanja i pisanja koje su temeljne vještine daljeg školovanja. Nesporno, najveća dobit ovog intrumenta je što imamo opipljivije dokaze o emocionalnoj zrelosti, odnosno da li je dijete postiglo određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole. Naime, dijete kod ovog testa, za razliku od situacije koju imamo sa Ravenovim progresivnim matricama, već sâmo ima povratnu informaciju o tačnosti odgovora. Tako da, kada se nađe u situaciji da ne zna odgovor na neko pitanje, možemo pratiti reakciju kontrole emocija, kao i motiva da nastavi dalji rad. Za dijete pred polazak u školu je bitno da ima određeni nivo tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da istraje u učenju i onda kad mu neće biti prijatno i zanimljivo, da prihvata uspjeh, odnosno neuspjeh, te da se zna nositi s osjećajima koji ih prate. I, naravno, sa emocionalnom zrelošću je usko povezana i socijalna zrelost, te time možemo djelimično imati uvid kako će proteći ulazak djeteta u nove i često nepredvidive socijalne situacije u kojima se za svoj položaj moraju sami izboriti.
Samim tim, roditelji/staratelji dobijaju značajne povratne informacije o svom djetetu, a učitelji potpuniju i pouzdaniju sliku o učenicima koje treba da vaspitavaju i obrazuju.
Upravo iz svega navedenog, jasno i nedvosmisleno se vidi prednost ovog instrumenta, kao i dobit za sve učesnike tog procesa, prije svega djecu, zatim roditelje, učitelje, psihologe... Ovim smo na putu da testiranje, koje je sastavni dio upisne procedure, dobije što realnije profesionalno utemeljenje, zbog čega se sprovodi.
Psihološkinje Ana Ćalov i Dušica Dubljević, članice Sekcije psihologa u obrazovanju