Kao kruna ovogodišnjeg dramskog programa Grad teatra premijerno je izvedena predstava „Magbet”, nastala po istoimenom djelu Viljema Šekspira u adaptaciji i režiji Nikite Milivojevića. Predstava je koprodukcija „Grad teatra” Budva, Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad, Beogradskog dramskog pozorišta, ITAKA Art centra, Inđija i Újvidéki Színház (Novosadskog pozorišta).
Reditelj Milivojević kazao je nakon premijere da je zadovoljan prvenstveno jer ništa nije „pošlo po zlu”. „Nije bilo nekih grešaka koje bi mogle dovesti predstavu u pitanje jer je premijera uvijek neizvjesna avantura”, ističe Milivojević.
„Veoma sam zadovoljan jer sam uradio predstavu do koje mi je jako stalo. Imao sam jedan tim glumaca sa kojima sam ranije sarađivao i koje sam uvukao u ovu avanturu, natjerao ih da oni povjeruju u ovakvu priču i oni su me zaista pratili. Jer ovo nisu nimalo laki zadaci za glumce. Sve to zajedno čini da imam dobar i pozitivan utisak nakon premijere”, kaže Milivojević.
Predstava, pojašnjava on, računa prije svega na jedan doživljaj gledaoca. Pod tim se podrazumijeva nešto što je manje racionalno, više intuitivno i u tom smislu i muzika i svijetlo su podređeni toj atmosveri košmara.
„U jednom trenutku mislim da gledalac treba da prestane da razmišlja već da se prepusti doživljaju koji ako vas uvuče, onda smo na dobrom putu. S toga su i svijetlo i muzika jako važni i muzika je više u funkciji emotivnog doživljaja. Ona nije nikad ilustrativna već ima svoju funkciju da vas uvlači u sve ono u šta Magbet sve dublje i dublje tone“.
On je ponovio da je Magbet jedan od onih komada za koje se reditelj sprema godinama te da se sam dugo spremao za ovaj komad.
„Kao što Magbet priželjkuje da ubije kralja, ali se i boji tog ubistva. Tako sam i ja ušao u ovo iz osjećanja da bismo mogli da ponudimo jedno potpuno novo tumačenje, u smislu da ga rasklopimo i sastavimo na neki novi način, a da sačuvamo strukturu. U procesu rada on je bio jedno istraživanje vezano za snove. Onog časa kada mu vještice saopšte proročanstvo za njega život postaje košmar i ideja čitave predstave je taj košmar. Ako želite da pričamo i ovome što danas živimo, dijagnoza ovoga svijeta bi poprilično bio jedan košmar”, kazao je Milivojević.
Glumica Maja Stojanović kazala je da je lik lejdi Magbet svim glumicama jedna od najpoželjnijih uloga koje bi voljele da igraju tokom karijere.
„Sve smo bile jako ponosne i srećne kada smo dobile priliku da je radimo. Podijelile smo je po fazama, svaka od nas ima svoju scenu i mislim da je publici bilo jasno kroz koje faze sve prolazi taj lik i šta je sve obuzima. U posljednjoj sceni ona umire u snu i to je povezano sa cijelim konceptom snoviđenja. Od početka smo se bavili time, prepričavali smo sopstvene snove, onda smo ih slagali kroz improvizaciju. Nismo očekivali ovakvu reakciju, ali mislim da je publika shvatila sve simbole”, kazala je ona.
Glumac Gabor Pongo smatra da u ovom komadu nije riječ samo o Magbetu već o dvoje ljudi koji se jako vole, ali su i bahati.
„Željni su da imaju još više i da dobiju poziciju u društvu. Sam Magbet je dosta komplikovan zato što stvarno pokušava da napravi svijet koji je bez zločina i ubistava, ali jednostavno mu isti taj svijet to ne dozvoljava. On ne može drugačije, možda misli da može, ali ga stvarnost tjera na to da počini sva ta ubistva da bi stigao do svog cilja”, kaže Pongo.
Pored Nikite Milivojevića koji potpisuje adaptaciju i režiju, a zajedno sa Željkom Piškorićem i scenografiju, autorski tim predstave čine i Amalija Benet, koja je zadužena za scenski pokret i izbor muzike, Jelena Stokuća, kostimograf, i dr Dejan Sredojević, scenski govor.
U predstavi igraju: Anica Petrović, Nevena Nerandžić, Maja Stojanović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branislav Jerković, Arpad Mesaroš, Marko Marković, Milan Zarić, Sonja Isailović, Gabor Pongo i Ivana Pančić Dobrodolac.
O. Đ.