Plan i program škola u prirodi i ekskurzija za đake osnovnih škola definiše posebna komisija koju imenuje Školski odbor u čijem sastavu treba da bude po jedan predstavnik savjeta roditelja i zajednice učenika, predviđeno je posebnim smjernicama i upustvima Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete.
Komisija, koju imenuje Školski odbor, čine direktor škole, pomoćnik direktora, nastavnici-predstavnici razrednih vijeća, stručni saradnik, jedan predstavnik zajednice učenika škole i jedan predstavnik savjeta roditelja.
Zavod za školstvo ima Smjernice za izradu programa i organizaciju škole u prirodi, prema kojima je škola u prirodi definisana kao poseban vid cjelodnevno organizovanog vaspitno-obrazovnog rada koji se dešava u prirodnoj sredini, van mjesta stanovanja učenika.
„Kroz integrisanu nastavu više nastavnih predmeta i aktivnim učenjem u prirodnom okruženju, kao i sportskim, zabavnim i kreativnim aktivnostima, u školi u prirodi se ostvaruju ciljevi obaveznih i izbornih nastavnih predmeta i vannastavnih aktivnosti“, navodi se u Smjernicama.
Novim Nastavnim planom za osnovnu školu izvođenje škole u prirodi predviđeno je kao mogućnost od I do VIII razreda.
U Zavodu prepoznaju višestruje prednosti boravka učenika u školi u prirodi.
“Znanja u školi stečena samo pukim pamćenjem i usvajanjem činjenica bez dubljeg razumijevanja i otkrivanja uzročno-posljedičnih veza među pojavama su kratkotrajna i neupotrebljiva. Škola u prirodi pruža mogućnosti da se sadržaji koji su učenicima teški i nezanimljivi učine vidljivim, opipljivim, razumljivim, interesantnim i lakim za učenje. Organizovano učenje u prirodi se temelji na iskustvu učenika, kroz njihovo aktivno uključivanje u konkretne situacije učenja u kojima samostalno, induktivnim putem, dolaze do saznanja. Učenici uče kroz doživljaj, razumijevanjem životnih i nastavnih sadržaja u neposrednoj stvarnosti, posmatranjem prirodnih promjena, analizom i uočavanjem određenih uzročno-posljedičnih odnosa. Na taj način oni razumiju zavisnost prirode i ljudi, proučavaju naučne zakonitosti, upoznaju kulturno-istorijsku baštinu i sl.”, piše u Zavodovim Smjernicama.
Navodi se da pored sticanja znanja, u školi u prirodi se ovladava umijenjima i tehnikama rješavanja problema, čime se podstiče inicijativnost i zauzima stav da prema problemima u školi i životu uvijek treba imati aktivan odnos.
Kako je pojašnjeno u Smjernicama, povećan obim fizičke aktivnosti, kao i boravak na svježem vazduhu, kroz sadržaje iz nastavnog programa za fizičku vaspitanje i sportsko-rekreativne sadržaje, škola u prirodi doprinosi očuvanju i unapređenju ukupnog zdravlja učenika. jelodnevne zajedničke aktivnosti učenika utiču na bliže upoznavanje i saradnju učenika što doprinosi njihovoj boljoj socijalizaciji, a briga o sebi i lična higijena na razvoj odgovornosti i samostalnosti.
“Sve ovo ukazuje da škola u prirodi svojim širim pedagoškim djelovanjem može uticati na povezivanje i razvijanje kognitivnih, socijalnih i emocionalnih potencijala učenika”, ocijenjeno je u Smjernicama.
Zavod predlaže da zbog, uloge koju škola u prirodi može imati u razvoju učenika, osnovna škola treba da ponudi učenicima najmanje dva programa škole u prirodi, a da je treba planirati u mjestu pogodnom za ostvarivanje vaspitno-obrazovnih i socijalizacijskih ciljeva.
Plan i program škole u prirodi treba da izradi svaka škola za sebe u skladu sa svojim posebnostima, a uzimajući u obzir smjernice za izradu programa i organizaciju škole u prirodi. On treba da bude sastavni dio Godišnjeg plana i programa rada škole.
“Nastavne programe za pojedine razrede izrađuju nastavnici, timski, u saradnji sa stručnim saradnikom. Nastavnici tako dijele odgovornost za planiranje, pripremanje i realizaciju programa škole u prirodi”, piše u Smjernicama.
Programi za sportsko-rekreativne, kulturno-zabavne i društveno-korisne aktivnosti preporučuje se da budu urađeni u saradnji sa učenicima uvažavajući njihove potrebe i interesovanja.
Za učenike koji ne žele ili ne mogu da pohadjaju školu u prirodi, škola je obavezna da ponudi sličan program koji se realizuje u školi i njenom okruženju. Pri izradi ovog programa, škola treba da koristi lokalne resurse, tj. ono što postoji u bliskom okruženju, a može se na pravi način iskoristiti za podsticanje aktivnosti karakterističnih za metode učenja u takvim okolnostima.
Uputstvom za organizovanje i sprovođenje školskih izleta i ekskurzija u osnovnim školama, osim što je predviđeno da posebna komisija u kojoj je i predstavnik Savjeta roditelja, odlučuje u izboru mjesta boravka u toku ekskurzije, navedeno je i da Savjetu roditelja vođa puta podnosi Izvještaj o ostvarenom planu i programu, kao i školskom odboru i nastavničkom vijeću, na prvom sastanku nakon realizacije.
„Plan i program ekskurzije treba donijeti najmanje 90 dana prije početka sprovođenja, s tim da se pojedini elementi u njemu moraju uskladiti sa zahtjevima roditelja i učenika, te cijenama turističkih i putničkih agencija“, piše u Uputstvu.
Kada je u pitanju organizovanje izleta, predviđeno je da je njihovo organizovanje potrebno najaviti direktoru škole, najmanje tri dana prije planirane realizacije, sa priloženim planom aktivnosti.
Poslovi usklađivana programa, tender (konkurs), izbor najpovoljnije ponude, potpisivanje saglasnosti roditelja i ugovaranje usluga za izlet ili ekskurziju, moraju biti završeni najmanje 30 dana prije početka putovanja.
Za organizovanje ekskurzija u inostranstvu potrebna je saglasnost Ministarstva prosvjete.
Izvor: roditelji.me