Pandemija COVID-19 predstavlja dodatni rizik za mentalno zdravlje djece, rezultat je istraživanja institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori o uticaju mjera za sprječavanje širenja koronavirusa na mentalno zdravlje djece u Crnoj Gori. Izvještaj o istraživanju, koji je sačinjen uz podršku UNICEF-a, pokazao je da nadležni organi nisu uspostavili metodologije procjene uticaja donijetih mjera na ostvarivanje prava djece.
Zaštitnik Siniša Bjeković kazao je da, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mentalno zdravlje predstavlja potpuno stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja djeteta, te da se ne odnosi samo na nepostojanje stanja ili bolesti.
Prema njegovim riječima, pandemija i mjere koje su donošene zahtijevaju prilagođavanje i odraslih i djece, bez obzira na njihov uzrast.
Bjeković je rekao da su za mlađu djecu dešavanja kod kuće i u školi čest izvor stresa. On je govorio i o nejednakom efektu koji su mjere imale na razvoj djeteta, a tiču se disproporcija u pristupu resursima koji su u funkciji obrazovanja, komunikacija, (ne)dostupnosti informacija, nejednakoj distribuciji tereta koji mjere nameću i nedostatku servisa podrške u različitim oblastima obuhvaćenim istraživanjem.
„Tu su i razlike u ekonomsko-socijalnoj sferi, vremenska neodređenost i pravna nesigurnost kada je u pitanju pravni okvir za izvršavanje naredbodavnih akata izvršne vlasti, a u svemu tome posebno se naglašava rizik po mentalno zdravlje koji zapažem u odnosu na ograničenja fizičkog okruženja i slobode kretanja“, rekao je Bjeković.
On je podsjetio je da su mjere povremeno bile korigovane, kao i da su često bile nedorečene i izazivale konfuziju u primjeni.
„Sama ta činjenica neminovno je uticala na dodatni rizik po mentalno zdravlje koji se ogleda u neizvjesnosti okruženja i prilagođavanju nečemu što se može definisati kao nedostatak u procjeni pristupa i analizi uzroka rizika koji mjere nameću“, ocijenio je Bjeković.
NEDOVOLJNA MEĐUSEKTORSKA SARADNJA U PREVENCIJI
Zamjenica Zaštitnika za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Snežana Mijušković istakla je da su predmet analize bili stavovi i mišljenja djece i roditelja, kao i profesionalaca koji sa njima direktno rade (nastavnici, vaspitači, pedagozi, socijalni radnici, defektolozi, terapeuti.)
Ona je kazala da je zaključeno i da postoji nedovoljna međusektorska saradnja u prevenciji i podršci djeci i porodicama tokom pandemije.
„Nadležni organi nisu uspostavili metodologije procjene uticaja (CRIA) donijetih mjera na ostvarivanje prava djece, sa posebnim osvrtom na ranjive kategorije. Uviđa se i neuključenost djece prilikom kreiranja i donošenja ograničavajućih mjera koje se direktno na njih odnose“, rekla je ona.
Kao zaključke istraživanja zamjenica Mijušković navela je i nedovoljnu pravnu uređenost zaštite mentalnog zdravlja djece tokom pandemije kroz nacionalnu regulativu (zakoni, pravilnici, protokoli o postupanju…) i potrebu za njihovim usaglašavanjem sa međunarodnim standardima.
„Zapaža se i nedovoljan broj programa podrške i usluga u zajednici djeci i porodici usmjerenih na adekvatan rast i razvoj u skladu sa individualnim mogućnostima i potrebama. Takođe i neadekvatna dostupnost postojećih servisa podrške u okviru obrazovnih, zdrastvenih i socijalnih ustanova“, dodala je ona.
U izvještaju je ukazano i na nedovoljnu međusektorsku saradnju u prevenciji i podršci djetetu tokom pandemije u cilju očuvanja mentalnog zdravlja, kao i neprilagođeno medijsko izvještavanje o situaciji izazvanoj pandemijom. Prema metodologiji Evropske mreže ombudsman za djecu, čiji je član i crnogorski Ombudsman, istraživanje se bavilo i uticajem mjera na ranjive grupe: djecu sa smetnjama u razvoju, djecu bez roditeljskog staranja, djecu iz seoski područja i drugo.
U cilju poboljšanja stanja u ovoj oblasti date su preporuke Vladi Crne Gore, Savjetu za borbu protiv virusa COVID-19, Savjetu za prava djeteta, nadležnim ministarstvima i institucijama.
KONSULTOVATI DJECU I MLADE
Šef predstavništva UNICEF-a u CG Huan Santander kazao je da je pandemija uticala na svako dijete na ovoj planeti.
„Daleko više su pogođena djeca koja su i prije pandemije bila u nepovoljnom položaju. To je jedan od ključnih nalaza izvještaja koji danas objavljujemo i koji državne vlasti moraju uzeti u ozbiljno razmatranje“, rekao je on.
Santander je poručio da Crna Gora treba da uključi sve zainteresovane strane u proces donošenja odluka koje utiču na njihove živote.
„Ovo je jedan od temeljnih principa Konvencije Ujedninjenih nacija o pravima djeteta, po kojem svako dijete ima pravo da učestvuje u svim stvarima koje utiču na njegov život. Stoga, pozivam nacionalne i lokalne vlasti da se redovno konsultuju sa djecom i mladima o svim politikama koje su relevantne za njihov život“, istakao je Santander.
NEJEDNAKI USLOVI ZA ONLAJN NASTAVU
Zlatni savjetnik Jovan Joksimović ocijenio je da je školovanje u onlajn režimu bilo „u najmanju ruku zbunjujuće“, kao i da neki segmenti gradiva nisu bili usklađeni i dovoljno prilagođeni.
„Mnoga djeca su imala problema da ravnopravno učestvuju u onlajn nastavi iz razloga što, barem na početku, nisu imala telefon ili kompjuter ili internet. Zamislite samo stid djeteta kojem drugovi iz odjeljenja saznaju da u kući nema ni internet ni kompjuter, ili ako ima gasi kameru jer se možda stidi skromnog namještaja zato što mu je porodica siromašna“, kazao je on.
Jovan je u ime zlatnih savjetnika Ombudsmana ali i djece Crne Gore čiji glas predstavljaju imao poruku za nadležne:
„Ukoliko u budućnosti budete razmišljali da nas opet vratite na kućni režim u ime djece Crne Gore vas molim da imate u vidu da za nas škola ne predstavlja samo učenje već mnogo više od toga – druženje, takmičenje, sitne nestašluke, zaljubljivanje i odljublivanje... Uči nas životu, a sve to nam je malo komplikovanije da ostvarimo iz dnevne sobe gledajući u ekran“, poručio je on.
Prema riječima zlatne savjetnice Daše Ražnatović, na djecu su različito uticali promjena rutine i neophodnost boravka na svježem vazduhu, kao i nemogućnost sprovođenja određenih aktivnosti.
„Svoj djeci su rigorozne mjere zabrane kretanja veoma teško pale, prosto je bilo neprirodno. Sa jedne strane te zatrpavaju sa million informacija o smrti, a sa druge strane nemaš kud, jer si u istom prostoru sa roditeljima i rodbinom i svi samo o tome pričaju“, kazala je ona.
Njena poruka je da je interes djece Crne Gore „bila ona mala ili malo veća, sa drugačijim potrebama, sa roditeljima ili bez − da rastu zdravo, bezbjedno, radosno. Ali i da se drže za ruke na prirodnoj, a ne preporučenoj distanci.“
Lj. V.
Izvor: ombudsman.co.me