Nastava u ovoj školskoj godini protiče od prvog dana u specifičnim uslovima zbog pandemije izazvane virusom COVID-19. U prvom polugodištu učenici prva dva ciklusa osnovne i prvog razreda srednje škole imali su nastavu u školi, a ostali na daljinu. Na ovaj model nastave bilo je primjedbi, a najviše zbog toga što školama nije ponuđeno da same izaberu način rada, jer je dosta njih imalo uslove da svi đaci pohađaju nastavu u školi.
To je omogućeno u drugom polugodištu. Škole su birale jedan od dva ponuđena modela. Prvi podrazumijeva da sva djeca idu u školu uz poštovanje epidemioloških mjera, a drugi je predvidio za osnovne škole, da učenici prvog, drugog i trećeg razreda obavezno prisustvuju nastavi u školi, dok đaci ostalih razreda naizmjenično idu na nastavu. Kad su u pitanju srednjoškolsci, učenici četvrtog razreda obavezno idu u školu, dok se ostali razredi naizmjenično smjenjuju.
U želji da saznamo nešto više o načinu radu malih seoskih škola u postojećim okolnostima, razgovarali smo sa direktoricom, nastavnicima i učenicima OŠ „Jovan Gnjatović“ u Vraćenovićima (Nikšić).
Naši sagovornici su saglasni da ova kao i većina vaspitno-obrazovnih ustanova sa malim brojem đaka nema prostornih problema da nastavu organizuje u školi za svu djecu i uz poštovanje neophodnih epidemioloških mjera.
Kako kaže direktorica Tanja Milović, školu pohađa 19 učenika, od čega 17 u matičnoj i dva u područnoj ustanovi Pilatovci.
„U odnosu na broj đaka, možemo reći da imamo više nego dobre prostorne kapacitete da se nastava izvodi u školi od prvog do devetog razreda. Raspolažemo sa dovoljnim brojem učionica i kabineta i sve funkcioniše u skladu sa smjernicama Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Kada je naša škola u pitanju zadovoljni smo što je omogućeno da biramo model i što smo bili u prilici da donesemo odluku o najboljem načinu organizovanja nastave u skladu sa potrebama svojih učenika i prostornim i kadrovskim kapacitetima škole. Nama je prihvatljiv prvi model koji podrazumijeva da svi učenici redovno prate nastavu u školi. Povratak učenika u školske klupe obradovao je, ne samo njih, već i njihove roditelje i zaposlene, jer živu riječ u učionici nije moguće zamijeniti“, kaže ona i dodaje da je nastava organizovana u jednoj smjeni. Bilo je potrebno da raspored časova usklade sa drugim školama, zato što pojedini nastavnici izvode nastavu u dvije ili više vaspitno-obrazovnih ustanova.
Prema njenim riječima, nastava je i u prvom polugodištu bila na zadovoljavajućem nivou.
„Nastavnici su u potpunosti bili posvećeni novom vidu nastave i u svakom trenutku bili spremni da učenicima i njihovim roditeljima izađu u susret na različite načine: odgovarajući na pozive, pružajući detaljna objašnjenja zadatih aktivnosti i sadržaja, šaljući povratne informacije i slično. I roditelji su uložili veliki napor kako bi se nastava na daljinu sprovela u potpunosti. Prilikom ocjenjivanja vodilo se računa o aktivnostima i uspjehu učenika u prethodnim periodima rada, njihovoj zainteresovanosti za rad, kao i aktivnosti i ažurnosti u vrijeme trajanja nastave na daljinu“, ističe Milović, i dodaje da nije bilo značajnijih varijacija u uspjehu učenika na kraju prvog polugodišta ove školske godine i ranijeg uspjeha u istom periodu (prije pandemije), prije svega, zahvaljujući radu, trudu, upornosti i odgovornosti učenika i nastavnika.
TEHNIČKI PROBLEMI
Organizovanje nastavu na daljinu nije bio lak zadatak za zaposlene u ovoj školi. Ona se odvijala uz podršku mobilnog tima i u skladu sa mogućnostima učenika da je prate.
„Onlajn nastava predstavljala je veliki izazov za sve nas, ali smo u tome brzo uspjeli. Prvo smo izvršili analizu resursa sa kojima raspolažemo i donijeli odluke i mjere za organizovanje nastave na daljinu na osnovu preporuka Ministarstva prosvjete. Tokom ovog perioda vodilo se računa da aktivnosti učenika budu prilagođene uslovima koje imaju kod kuće. Kako se naša škola nalazi na seoskom području, u neposrednoj blizini granice sa BiH, većina njih nije mogla da prati nastavu preko TV-a, niti je imala računar. Imaju po jedan ili dva mobilna telefona u cijeloj porodici sa malim protokom interneta, a i česti su prekidi u napajanju električnom energijom. Sve to je dodatno otežavalo način rada. Ipak, zahvaljujuci profesionalnosti i posvećenosti nastavnika, uspješno su prevaziđeni problemi. Mobilni tim je prikupio podatake o učenicima koji nemaju mogućnost praćenja nastave na daljinu i uredno im dostavljao štampane materijale. Instrukcije kako da odrade temu koja se obrađuje, dodatna objasnjenja i informacije učenici su dobijali od nastavnika putem telefonskih poziva. Nastavnicima koji nijesu imali računare ustupili smo na korišćenje školske računare“, naglašava direktorica Milović.
I ČAS OD 30 MINUTA BOLJI JE OD NASTAVE NA DALJINU
Nastavnici su uglavnom zadovoljni kako sve funkcioniše. I oni smatraju da je za ovako malu školu organizacija nastave u školi mnogo bolje rješenje nego učenje na daljinu. Značajna prednost je i to što ne moraju učenike da dijele u grupe.
„Mišljenja sam da je za đake malih seoskih škola, kao što je naša, organizacija nastave u školi mnogo bolje rješenje od izvođenja onlajn nastave. Učenici iz ove sredine imaju ograničeniji pristup internetu i računarima kod kuće, te samim tim i manje prilika za interaktivno učenje“, ocjenjuje Ismeta Fatić, nastavnica biologije i hemije.
Na poteškoće u organizovnju onlajn nastave ukazuje i Magda Vujović, nastavnica matematike.
„I ja sam imala problema sa internetom, a onda i pojedini učenici. Naši đaci nijesu bili u mogućnosti da prate nastavu preko Teams aplikacije, iako su svi nastavnici na vrijeme obučeni za njenu upotrebu. Uglavnom smo sa učenicima komunicirali putem vibera. Bilo je učenika koji su zbog povremenih problema sa konekcijom, kasnili sa izradom i slanjem domaćih zadataka. Ali na zadovoljstvo svih, opet smo na kraju uspjeli da prevaziđemo prepreke i da ne zaostajemo sa planiranim gradivom“, ističe ona.
Inače, prema njenom mišljenju, ove godine niko ne može u potpunosti biti zadovoljan funkcionisanjem nastave.
„U prvom polugodištu učenici starijih razreda pohađali su nastavu onlajn, uz petnaestodnevne konsultacije koje su uglavnom bile za provjeru znanja. To zaista nije bilo dovoljno. Najveći problem učenika naše škole jeste nedovoljan rad kući. Teško je, konkretno iz predmeta koji ja predajem – matematike, savladati gradivo bez vježbanja kući. Inače, većina roditelja naših đaka bavi se stočarstvom i to im je jedini izvor prihoda, pa prema tome zbog gotovo cjelodnevnog rada često nijesu u mogućnosti da proprate rad svoje djece kući, kao što su na primjer domaći zadaci“, kaže Vujović.
Nastavnici su uglavnom saglasni da čas od 30 minuta nije dovoljan da se ostvare očekivani rezultati, ali je svakako bolje imati nastavu u učionici i na času od 30 minuta nego na daljinu.
„Kako se pridržavamo plana realizacije obrazovno-vaspitnih ishoda koje je dostavio Zavod za školstvo i vodimo računa da učenike ne opteretimo obimom gradiva, pružamo pomoć i podršku u postizanju planiranih ishoda, čas od 30 minuta možda i nije dovoljan da đaci savladaju neophodno gradivo, ali je svakako vrijeme provedeno u školi dragocjenije i kvalitetnije od onlajn nastave“, smatra Suzana Jokić, nastavnica razredne nastave.
„Iako čas traje trideset minuta učenici uspijevaju da savladaju nastavni sadržaj. Djeca u školu dolaze s velikom radošću, jer je druženje s vršnjacima za njih dragocjenost. U svojim raštrkanim seoskim domovima rijetko se sreću i druže“, kaže Ismeta Fatić.
Danijela Tepavčević, nastavnica engleskog jezika, mišljenja je da je 30 minuta dovoljno da učenici savladaju gradivo, s tim da uz to imaju mogućnost da putem različitih platformi nadograde svoja znanja i dobiju dodatne informacije.
U ŠKOLI SE BRŽE SE UČI
Učenici su posebno srećni što sada svi imaju nastavu u učionici.
„S nestrpljenjem sam očekivao povratak u školu. Smatram da je to najbolje rješenje iz više razloga. U školi bolje naučim i razumijem gradivo, a i interesantnije mi je kad nastavnici direktno predaju. Takođe, kada mi je nešto nejasno mogu odmah da pitam nastavnika da mi ponovo objasni. U školi se družimo, iako su okolnosti drugačije i moramo držati distancu“, priča Radoslav Komnenić, učenik IX razreda.
I Marija Pejović, učenica VII razreda kaže da se raduje što su se svi vratili u učionice.
„Škola mi je mnogo nedostajala, kao i moja drugarica i nastavnici. Ovako mi je prijatnije i lakše da učim. Nastavnici su tu nam nam objasne sve što nam je nejasno. Sad opet mogu zajedno sa drugaricom Ivanom da radim neke teže zadatke i da pomažemo jedna drugoj“, veli ona.
Učenici ukazuju da se raduju nastavi u školi i zato što su imali tehničkih problema za praćenje nastave na daljinu, prije svega sa internetom.
Neki đaci smatraju da se gradivo može savladati iako su časovi skraćeni.
„Na času uglavnom sve savladam tako da mi kući nije potrebno mnogo da učim“, kaže Aleksa Mrkaić, učenik VI razreda.
Dio njih, ipak, ocjenjuje da je to vrijeme dovoljno za uspješnu nastavu iz pojedinih, ali ne i iz svih predmeta.
„Mislim da je iz nekih predmeta moguće savladati gradivo na času u trajanju od 30 minuta i to naročito iz onih za koje ima više časova, ali nije dovoljno, na primjer, iz geografije. Odabrao sam taj predmet za eksterno testiranje i onda mi je potrebno više vremena“, smatra Komnenić.
I Marija Pejović ukazuje da je iz nekih predmeta dovoljno 30 minuta da se nauči gradivo, ali iz nekih nije, kao na primjer iz fizike, hemije, matematike. Za njih je potreban dodatni rad kući.
Lj. V.
