U OŠ „Ilija Kišić“ iz Zelenike predstavljena je zbirka kratkih priča učenika osnovnih i srednjih škola „Ilirske legende“ iza koje stoji Osmi regionalni festival fantastične književnosti Refestikon. U njoj su objavljene i dvije priče učenika ove škole sa prošlogodišnje manifestacije − Sofije Vujičić i Jovice Nikčevića.
Inače, kako u predgovoru ističe član žirija Dragan Popadić, zajedničko svim objavljenim pričama je borba za pravdu. Ona je nevidljiva nit koja ih spaja.
„Učenici slijede Kantov kategorički imperativ ’Zvjezdano nego nad nama i moralni zakon u nama’. Bez toga nema postojanja ljudske vrste. To bi stalno trebalo ponavljati, na tome bi trebalo insistirati, tome bi se trebalo posvetiti. Pitanje je kakva vremena dolaze. Kakva god da budu, ako nema etike, nema ni nas. To nam svojim pričama poručuju učenici“, istakao je Popadić.
Promociji je putem Zoom aplikacije prisustvovao organizator Regionalnog festivala fantastične književnosti Refestikon i pomoćnik direktora Javne ustanove Ratkovićeve večeri poezije Dragić Rabrenović. On je takođe za sada jedini pisac iz Crne Gore koji je dobitnik nagrade Evropskog udruženja za naučnu fantastiku
Rabrenović je u razgovoru sa mentorkom nagrađenih učenika Tamarom Komar, pored ostalog, kazao da je čast kada neko prepozna vaš rad i za to osvojite nagradu.
„Istovremeno su nagrade i potvrda da ste na dobrom putu, ali i su i dodatna odgovornost da nastavite još bolje i kvalitetnije da radite. Svaka objavljena priča je priznanje, nagrada. Međutim, ova međunarodna nagrada je posebno značajna za mene kao autora i iskreno me obradovala“, rekao je on.
Na pitanje kako se osjeća pisac naučne fantastike u svijetu koji se tehnološki mijenja doslovno pred našim očima, Rabrenović je odgovorio:
„Upravo je to pitanje koje smo nedavno na festivalu u Celju raspravljali. Koje su to teme o kojima danas može da se piše ako znamo da su još krajem 19. vijeka, pa zatim i sredinom 20. vijeka pisci predviđali naučna dostignuća i razvoj čovječanstva. Govorilo se o robotima, kloniranju, komunikacijama, putovanjima na druge planete, vanzemaljcima. Međutim, upravo u tome treba i tražiti teme. Na koji način se pojedinac snalazi u takvom društvu. Moja priča ’Profesor’ ilustruje takvog usamljenog pojedinca koji kupuje pilulu za izbor snova. Smatram da je u svijetu promjena, kriznih situacija, čiji smo svjedoci posebno mi na Balkanu, postoji veliki broj tema za stvaraoce. Ali tako je i sa svijetom u kome je ugrožena naša privatnost, nauštrb sigurnosti i pokrivenosti video nadzorom, o čemu je pisao Orvel u ’1984’. Sa druge, strane sveprisutni virus, ali i zamjena organa, uticaj na genetiku, upozorava da treba naći granicu i posvetiti se bioetici, kao grani filozofije“.
Lj. V.
