Na 8. regionalnoj nastavničkoj konferenciji „Svijet obrazovanja briše granice“, koja je održana od 1. do 4. maja u Ohridu, učestvovala je i mr Muamera Šutković, profesorica razredne nastave u OŠ „Donja Lovnica“ Rožaje.
Ona je tom prilikom održala besjedu na temu „Sjeme poštenja“, koja je privukla pažnju prisutnih, a koju prenosimo integralno.
„Moju današnju besjedu počinjem riječima rimskog filozofa Seneke, koji je kazao: 'Ne učimo za školu, nego za život.' I zaista je tako.
Te riječi nose veliku istinu – sve što učimo, gradimo i njegujemo, ima smisao samo ako nam pomaže da budemo bolji ljudi. A jedna od najdragocjenijih vrijednosti koju možemo nositi kroz život jeste upravo poštenje.
Poštenje je poput sjemena koje zahtijeva pažnju, vodu i sunce da bi izraslo u snažno stablo. Tako i poštenje treba svakodnevnu brigu, trud i lični primjer da bi se razvijalo.
Kada govorimo o budućnosti, često zamišljamo tehnologiju, napredak, velike ideje. Zamišljamo svijet koji je brži, pametniji, efikasniji. Rijetko, međutim, zastanemo da se zapitamo – na čemu će taj svijet biti izgrađen?
Upravo tu leži suština. Svako istinski trajno društvo mora počivati na vrijednostima koje se ne vide na prvi pogled, ali bez kojih sve gubi smisao. Jedna od tih vrijednosti je poštenje.
Poštenje je temelj koji se ne vidi. Ne oglašava se. Ne dolazi na naslovnice. Ali bez njega – nijedna budućnost nije stabilna. Možemo imati najpametnije sisteme, najnaprednije programe, ali ako nedostaje poštenje – sve se urušava. Tiho, iznutra.
Zato vjerujem da se prava budućnost ne gradi ni u parlamentima, ni u laboratorijama, ni na berzama. Prava budućnost se gradi u učionici. U klupi. U djetetu koje bira da bude iskreno, čak i kad ne mora.
Poštenje nije samo osobina – to je odluka. Odluka da budemo istiniti, čak i kad bi nam laž bila lakša. Odluka da ostanemo dosljedni, i kad nas niko ne posmatra. I upravo ta odluka, kada se ugravira u karakter djeteta, postaje najvažniji kapital s kojim ono ulazi u život.
Živimo u vremenu kada se istina relativizuje, kada se poštenje ponekad posmatra kao slabost, a prečice kao vještina. I upravo zato, važnije je nego ikad da budemo oni koji će zasijati sjeme poštenja. Sjeme koje možda sporo raste, ali kad jednom iznikne – mijenja sve oko sebe.
Jer sve što učimo – svi brojevi, definicije, pravila – bez poštenja, to su samo alati bez pravca. A poštenje daje pravac.
Zato poštenje nije samo lična vrijednost. To je društveni ugovor. To je tiho obećanje da možemo vjerovati jedni drugima.
A da bismo to obećanje sačuvali, moramo ga sijati u srcima djece – strpljivo, dan po dan. Učimo ih ličnim primjerom:
- da drže riječ,
- da budu iskreni čak i kada je teško,
- da razumiju razliku između onoga što je lako i onoga što je ispravno.
Učimo ih da priznaju greške, da poštuju druge i da cijene istinu više od pohvale.
Samo tako ćemo graditi svijet u kojem riječ vrijedi više od potpisa, a povjerenje više od garancije.
U svakom djetetu koje izabere da kaže 'Ne znam', umjesto da prepiše.
U svakom nastavniku koji prizna sopstvenu grešku pred učenicima, jer zna da je i to lekcija.
U svakom roditelju koji kaže: 'Budi iskren, pa makar pogriješio.'
U tim tihim trenucima – počinje nova budućnost.
Jer poštenje se ne može narediti. Ne može se propisati.
Ono se može samo – posijati. Njegovati. Pokazati.
Često se pitamo: kakav svijet ostavljamo našoj djeci?
A možda je važnije da se zapitamo: kakvu djecu ostavljamo svijetu?
Ako su ta djeca poštena – ja se za budućnost ne bojim.
Pošteno dijete postaje pošten čovjek. A pošten čovjek gradi odnose, organizacije i zajednice koje traju.
On zna da istina možda košta više – ali se najduže isplati.
Zato vas danas pozivam da nastavimo sijati poštenje.
U rečenici.
U pogledu.
U odluci da budemo uzor.
Jer to sjeme ne donosi plod odmah – ali kad izraste, njegove grane dotiču generacije koje dolaze.
U svijetu koji se stalno mijenja, neka poštenje bude ono što ostaje.
Neka bude naš tihi zavjet, ono po čemu će nas pamtiti i ono što će nas nadživjeti.
I za kraj: neka svako sjeme poštenja koje danas posijemo postane stablo koje će sjutra čuvati naš svijet od vjetrova laži i oluja nepravde.“