Prije 146 godina počela je da radi jedna od najstarijih vaspitno-obrazovnih ustanova u Crnoj Gori OŠ „Šćepan Đukić“ u Lijevoj Rijeci, najudaljenijoj mjesnoj zajednici u opštini Podgorica, koja se nalazi na putu prema Veruši i Mateševu.
Kako piše u školskom Ljetopisu iz 1889. godine Školu je gradio od kamena i drveta narod ljevorječki, koji je hranio majstore i plaćao im dnevnice. Upravitelj građevine, koja je završena 1870 godine bio je kapetan Milun Novov Popović. Prvi učitelji bili su Pavić Petrović, Petar Petrović, pop Dmitar Popović, Petar Pavićević, a nadzornik Milun Novov Popović.
Zbog ratnih dešavanja između Crne Gore i Turske Škola nije radila od 1876. do 1881. godine. Završetkom Prvog svjetskog rata vlast donosi odluku 1919. godine da Škola počne da radi kao četvororazredna, podijeljena u dva odjeljenja. U međuratnom periodu na području Lijeve Rijeke otvorena su područna odjeljenja u Ptiču, Hanu-Garančića, Lijevorječkim Tuzima i Veruši, od kojih nijedno više ne radi. Godine 1962. Škola je adaptirana i počinje da radi u boljim uslovima.
Ove školske godine svih 11 učenika, kao 16 zaposlenih su putnici za koje je organizovan prevoz do ove devetoljetke, udaljene 34 km od Podgorice. Primetan je i veliki pad broja učenika unazad 16-17 godina, tako da se od početka devedesetih Škola brojčano smanjila za trećinu.
Iako su od ove školske godine uslovi za rad znatno poboljšani zahvaljujući donaciji kineske kompanije CRBC, u školi još uvijek nema kompjuterske učionice i razloga za dalje poboljšanje uslova ima još mnogo. Samo zahvaljujući entuzijazmu i velikim zalaganjem nastavnika đaci postižu zapažene uspjehe u savladavanju gradiva.
Osigurati kvalitet učenja
„Ni roditelji, ni mi učitelji, đecu ne pripremamo za sebe nego za njihov život te ih stoga za taj život moramo i osposobiti, moramo ih zajedno sa njima otkriti i onda ih, slobodne, pustiti. U Školi u tom smjeru činimo dvije stvari: osiguravamo kvalitet učenja i podučavanja i podstičemo razvoj uljuđene ličnosti koja poštuje sebe i druge, razvija se do svojih krajnjih mogućnosti, sarađuje sa drugima. Jako je važno da u osnovnoj školi učenik nauči kako dobro živjeti sa sobom i sa drugima. Uvijek po završetku nekog ciklusa, a za nas je to još jedna završena školska godina, postavljamo pitanja: đe smo, kamo idemo i kako dalje, tj. koji su nam pravci razvoja“, kaže Mila Čaveliš, direktorica OŠ „Šćepan Đukić“.
U cilju unapređenja kvaliteta rada u Školi, nastavlja ona, nastavnici se u kontinuitetu stručno usavršavaju, rade na projektima i inoviraju nastavu, prate napredovanje učeničkih postignuća.
„Sudjelujući u invoativnom radu preispitivali smo svoje slabe i jake strane, kvalitet procesa i odnosa u Školi i kako bi ih mogli unaprijediti. Došli smo do tri ključne tačke koje mogu uticati na poboljšanje kvaliteta: kultura ponašanja učenika i poštovanje pravila, uočili smo potrebu bolje povezanosti sa roditeljima i bolje saradnje sa lokalnom zajednicom. Na tim zadacima nastavljamo da radimo i ove školske godine. Okupljamo učenike u školskim i vanškolskim aktivnostima, koje zadovoljavaju specifične potrebe đaka. Rezultati rada sa darovitima nisu izostali zahvljujući entuzijazmu učitelja, aktivnosti učenika i podršci roditelja. Timski radimo i vrlo uspješno sarađujemo sa roditeljima i lokalnom zajednicom“, kaže direktorica Čaveliš.
Autoput prekretnica u razvoju
Ona smatra da će izgradnja autoputa Bar–Boljare biti prekretnica u ekonomskom razvoju i promišljanju o daljim pravcima razvoja ovih krajeva, promovisanje društvene uključenosti, suzbijanje siromaštva, te privrednog razvoja, podsticanje prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi i šumarstvu u seoskim područjima.
O kontekstu sadašnjeg modela obrazovanja naša sagovornica kaže: „Čovjek ne može da bira vrijeme, mjesto i prilike u kojima će se roditi i živjeti. To ne zavisi od nas. Ali ono što zavisi i što se očekuje od nas jeste da budemo ljudi uvijek i svuda. U svim prilikama i u svim okolnostima. Da nas takvima prepoznaju preci i upoznaju savremenici. Ljudi vas ocjenjuju na osnovu vašeg učinka. Zbog toga je neophodno da se usmjerite na rezultate. Postanite mjera kvaliteta“.
Bivši učenici, sada uspješni ljudi
Školu, koja je dobila ime po narodnom heroju Šćepanu Đukiću, pohađali su mnogi sada uspješni ljudi, kao što su: pedijatar Trifun Mujović, sudija Vrhovnog suda Crne Gore Mušika Dujović, sudija Radoje Orivić, bivši sudija Ustavnog suda SFRJ Milan Vešović, Književnik Ilija Lakušić i mnogi drugi.
O. Đ.