Gimnazija „Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu već duže vrijeme je poznata kao rasadnik talenata, te kao ustanova koja polaže i na razvoj umjetničkog senzibiliteta kod svojih učenika. Jedno od njenih najprepoznatljivijih lica svakako je Miroslav Minić, profesor crnogorskog – srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti. Nakon što je sa svojim učenicima privukao pažnju tematskim izložbama i predstavom koja problematizuje pitanje lične odgovornosti u kontekstu širenja međuljudske tolerancije i suzbijanja predrasuda, Minić potpisuje predstavu pod nazivom „Antigona 2.0“. Riječ je o komadu nagrađenom na konkursu za najbolji dramski tekst 1. Festivala srednjoškolskog teatra „Dijalog 2020“, u organizaciji Srednje mješovite škole u Golubovcima, uz podršku Ministarstva prosvjete Crne Gore.
Predstava je već nekoliko puta odigrana pred publikom, u specifičnim epidemiološkim uslovima, a Minić ističe kako ovo nije niti prvi, niti jedini projekat u kojem su učenici danilovgradske gimnazije uspješno pokazali da mogu, znaju, a i umiju da iskustva sa časa prenesu izvan učionice.
„Veoma su nam važne vannastavne aktivnosti, jer smo svjesni da tako učenici i učenice pokazuju svoje talente, ali i želju da primijene ono što znaju. Prije tri godine osmislili smo predstavu 'O ćutanju i drugim imitacijama sreće', koja je pobijedila na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju i koja je predstavljala Crnu Goru na festivalima u Trebinju i Ubu. Igrali smo je na 'Barskom ljetopisu', FIAT-u, u Kotoru, u 'Zetskom domu' na Cetinju, u KIC-u 'Budo Tomović', danilovgradskom Centru za kulturu. Od tada želim da nešto novo napravim sa učenicima. Sofoklova 'Antigona' je dramski tekst koji čitaju prvaci. Bez obzira na vremensku distancu, đaci se lako identifikuju s Antigonom i prihvataju njena uvjerenja. Jasno im je da su pravdoljublje i odanost jedina prava mjera života. Na času pričamo o tragičkoj krivici, tragičkom junaku, katarzi, antijunaku... Stoga sam želio da scenski ispitujemo mitsku priču iz Sofoklovog komada, ali da to ipak bude interpretacija. Znao sam da će Sofoklov literarni iskaz biti veoma inspirativan učenicima i učenicama. Tekst je nastao kao odgovor na konkurs prvog Festivala srednjoškolskog teatra 'Dijalog 2020', koji je organizovala Srednja mješovita škola iz Golubovaca. Kako su uslovi konkursa zahtijevali da se napiše originalni dramski tekst, predložio sam da radimo neku savremenu Antigonu, ne znajući kuda će nas kreativnost povesti. Zato sam tekst i nazvao 'Antigona 2.0', uz oznaku za novu verziju, neki novi apdejt... a odmah sam osjetio njihovu istinsku stvaralačku strast“, kaže on.
Izazov je bio uhvatiti se u koštac sa ovim dramskim klasikom, pogotovo imajući u vidu da ga izvode srednjoškolci. Kako navodi idejni tvorac ove savremene verzije, „želio sam da u projektu učestvuju mladi, pametni, buntovni, kreativni ljudi, koji imaju šta da kažu, a opet da su potpuno različiti“.
„Sami tekst predstave nastao je tokom proba i razgovora s njima. To je bila svojevrsna radionica. Ponovo su čitali Sofoklovu 'Antigonu', analizirali smo tekst, pričali o likovima, o sadašnjem vremenu. Zanimalo me je da od njih čujemo ko su današnje Antigone, koji su problemi kod mladih, šta žele da mijenjaju, šta ih boli, šta im smeta...? Shvatio sam da je najbolje da 'Antigona' bude polazište, da nam oni ispričaju svoje priče podstaknute našim razgovorima i tako napišu originalni dramski tekst. Niko od njih više nije bio ni Hemon, ni Ismena, ni Kreont, svi su bili protagonisti – svi su bili Antigone. Ređale su se teme: biti u Antigoninoj koži, osjećaj zarobljenosti, ljudska prava i slobode, netrpeljivost, površnost i tržišno orijentisana svijest... Tako smo zakoračili u svijet dokumentarnog teatra, verbatim teatra. I došli smo do toga da Antigone, iz svog ugla, govore autentične priče o vršnjačkom nasilju, rodnoj diskriminaciji, problemima tinejdžera, pitanju slobode, o današnjim istinskim vrijednostima i pitanju egzistencije. Hor nam je poslužio kao spona između antike i današnjeg trenutka, gdje između njihovih monologa publika dobija informacije o antičkom teatru i svim odrednicama i vezama sa sadašnjim trenutkom. Niko ne izgovara: 'Za ljubav, a ne za mržnju – ja sam rođena', ali ta rečenica lebdi nad svima nama“, ističe Minić.
Ono što je posebno važno, u kontekstu epidemije koronavirusa, jeste činjenica da su mladi glumci i glumice, predvođeni svojim mentorom, uspjeli da izvedu predstavu nekoliko puta uz poštovanje svih epidemioloških mjera.
„Planirali smo prve probe sredinom marta i došao je taj trenutak kad smo prešli na online nastavu. Svi se toga sjećamo, ne bih dužio, ali u jednom trenutku sam ih pozvao i rekao – zašto ne bismo krenuli s online probama, zašto to vrijeme kada smo kod kuće i kada ne možemo da izađemo ne iskoristimo da stavaramo predstavu. I tako su počele online probe. Prvo čitanjem, a onda smo krenuli s pravim probama“, naglašava Minić, dodajući: „Potom smo dobili informaciju da smo pobijedili, dobili nagradu za najbolji dramski tekst na konkursu Festivala 'Dijalog 2020'. Odlučio sam da mizanscen bude prilično statičan, da ne rizikujemo i da poštujemo sve epidemiološke mjere koje je preporučio NKT. Želio sam da svi učesnici budu na distanci, a da publika sve vrijeme vidi njihovu povezanost. 'Antigona 2.0' je spoj rok koncerta, kabarea i klasičnog teatra.“
Premijera se desila na Festivalu internacionalnog alternativnog teatra u Podgorici, poznatom po publici prefinjenog ukusa i znalačkog posmatranja repertoara. To je za ansambl bio dodatni izazov.
„Kad smo saznali da će premijera biti na tako značajnom festivalu – FIAT-u, bili smo presrećni“, priznaje Miroslav Minić. „Znali smo da će biti zahtjevna publika i da moramo imati ozbiljnu predstavu, iako je to srednjoškolska predstava i niko od nas nije profesionalac. U publici su bili prijatelji, rodbina, kolege, ali i dramski umjetnici. I prije premijere imali smo ogromnu podršku, kako od organizatora FIAT-a, tako i od profesionalnih reditelja, glumaca, muzičara. U svim medijima je bila informacija o predstavi, davali smo izjave, intervjue, najavili su nas kao prvu pozorišnu premijeru u Podgorici od početka pandemije. Svi su nam čestitali, a mnogi su nas pitali kad ćemo je ponovo igrati u glavnom gradu. Mnogo nas je obradovala pozorišna kritika Stele Mišković, koja je objavljena u Pobjedi, u kojoj kaže: 'Predstava Antigona 2.0 osvješćuje zanemarenost mladih kao pozorišne publike u Crnoj Gori i ukazuje nam na neophodnost kreiranja ovakvih projekata'.“
Nakon nekoliko izvođenja na domaćim pozornicama, stiglo je veliko priznanje: predstava je uvrštena u zvanični repertoar festivala Mostra Viva del Mediterrani u Valensiji.
„Nakon Podgorice, predstava je igrana na kultnoj, Velikoj sceni Centra za kulturu u Tivtu. Na sceni na kojoj sam gledao poznate predstave ne samo iz Crne Gore, već i iz regiona. Nakon toga, igrali smo u danilovgradskom Centru za kulturu, među kolegama i učenicima. To nam je tek bilo važno i divno iskustvo. A selekcija prestižnog festivala u Valensiji – dokaz da se može u teškim vremenima stvarati, da smo svi bili veoma odgovorni: čuvali se, brinuli jedni za druge, a napravili predstavu. Da nam nije bio potreban novac, da smo željeli da osjeti dah teatra... Da smo se tokom pandemije jedino zarazili čitanjem, pisanjem, igranjem, pravljenjem predstave... I da može jedna srednjoškolska predstava oduševiti Špance toliko da nas selektuju u program Festivala. Nažalost, zbog pandemije i situacije i u Španiji i u Crnoj Gori nećemo putovati – 15. oktobra u Centru za mlade 'Algirós' u Valensiji biće emitovan snimak predstave s prevodom na španski jezik. Već dobijamo pozive za igranja u Crnoj Gori. Kontaktirali su nas iz regiona – ali pričekaćemo. Korona nas je naučila da ne planiramo ‒ od početka nas je pratila neizvjesnost. Jedino šta je sigurno jeste da će svako izvođenje služiti na radost protagonistima, meni i publici“, ističe sagovornik „Prosvjetnog rada“.
Profesor Minić na glasu je kao neko ko umjetničke sklonosti svojih učenika aktivno njeguje kroz vannastavnu djelatnost. Pitali smo ga i kako je zadovoljan dosadašnjim interesovanjem, te da li je epidemija osujetila neke dugoročnije planove.
„Drugačije ne umijem. Koliko volim rad u učionici, toliko volim sa đacima da stvaram. Učenici su uvijek zainteresovani. Važno je da ih čujemo, da znamo šta misle, kako tumače određene pojave, kako razumiju, osjećaju“, priča on. „Tokom prošle školske godine radili smo kolaže, mislili smo da ćemo imati četvrtu izložbu 'Dnevnik čitanja' – sa novim đacima u Dvorcu Petrovića u Podgorici. Mislio sam i da će moji učenici pohađati Dokuškolu na UnderhillFestu. Planirali smo i da snimimo kratke dokumentarne filmove... Preduzetnički klub 'Monteštrik', koji vodimo profesorica muzičke umjetnosti Tina Janković i ja, trebalo je da se putuje u Plovdiv, na još jedno takmičenje... Ali čekaćemo bolja vremena.“
Do nekih boljih vremena, nadamo se da će predstava „Antigona 2.0“ i dalje izazivati interesovanje ljubitelja pozorišne umjetnosti, te da u ansamblu koji čine Filip Ćuković, Nikolina Dobre, Vasilije Marunović, Savo Šćepanović, Irena Kandić i Miloš Smolović – kriju buduće glumačke zvijezde.
N. N.
