„Tradicionalni sistem obrazovanja pruža socijalnu interakciju i omogućava studentima sticanje prakse, što je veoma dragocjeno, a to online obrazovanje ne može da pruži”, ocijenila je za portal „Makanje” profesorica sa Biotehničkog fakulteta dr Danijela Raičević.
Prošlo je skoro godinu dana od pojave pandemije i promjene načina rada na fakultetima. Šta se sve od tada do danas promijenilo i koliko su promjene bile zahtjevne?
Nažalost, pojava pandemije je promijenila način rada na fakultetima i života, gledano uopšte. U ovim vanrednim okolnostima smo bili prinuđeni da realizujemo, uglavnom, online nastavu, dok je provjera znanja omogućena u učionicama fakulteta, uz poštovanje svih epidemioloških mjera i preporuka nadležnih ustanova. Iako nastavni planovi i programi nisu prilagođeni, u potpunosti, ovoj vrsti nastave, mi smo ih, uz tehničke i organizacione izazove i često poteškoće, prilagodili i rekla bih uspješno realizovali.
Kako ste se Vi, iz ugla profesora, navikli na novi način rada?
Socijalna izolacija bez neposrednog kontakta i interakcije i ovakav način rada nije ,,prirodan” ni nama, ni studentima, Međutim, bez obzira na sve, obaveza nas predavača je da prenesemo znanje na sve moguće načine, koristeći različite online platforme, koje su nam na raspolaganju. Ja sam se trudila da na svaki način „nadomjestim” ono što se nije moglo realizovati u online nastavi, kao što su recimo praksa i posjete fabrikama i drugim privrednim subjektima, obogaćivanjem nastave video zapisima, prezentacijama i animacijama uz svaku nastavnu jedinicu. Studenti su virtuelno mogli biti u vinariji, destileriji, pivari, pekari, na liniji za proizvodnju maslinovog ulja, čokolade, mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda.
Često se polemisalo o kvalitetu online nastave, pa i kredibilnosti ocjena koje se na ovaj način dobiju. Kako Vi gledate na to?
Ne može se reći da je nastava putem interneta savršena, iz više razloga. Pored socijalnog aspekta, postoje organizacione i tehničke poteškoće i prepreke, čak i za one koji su informatički spremniji od drugih i imaju razvijene digitalne kompetencije. Međutim, upravo to i jeste posao prosvjetnih radnika, da se tim okolnostima prilagode i budu spremni za nove izazove. Smatram da su kvalitet nastave i način ocjenjivanja, bez obzira na okolnosti, bili na zadovoljavajućem nivou.
Da li su studenti pokazali jednak nivo truda kao i ranije, kada se nastava izvodila na fakultetima?
Da, u onoj mjeri koliko je bilo omogućeno. Aktivno su učestvovali u nastavi i uspješno odgovarali na sve postavljene zadatke.
Može li online školovanje postati novi model obrazovanja, čak i kad pandemija prođe?
Onlajn nastava ima dobrih strana i prednosti, ali smatram da ne može u potpunosti zamijeniti nastavu na fakultetu. Videopozivi i virtuelne učionice nisu isto što i direktan kontakt i lična interakcija. U suprotnom ne bismo imali potrebu za institucijom škole, za laboratorijama i kabinetima, za školskim klupama, tabli i svime onim što je opipljivo i prirodno i što čini tradicionalni model obrazovanja.
Izvor: Makanje.me