Promocija knjige Miraša Martinovića „Krug začaranog vremena“ na Fakultetu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju bila je prilika za susret i razgovor autora sa studentima.
Knjiga predstavlja sintezu Martinovićevog pjesništva nastajalog u rasponu od tri decenije, a izdao ju je Zavod za udžebnike i nastavna sredstava Podgorice, u ediciji Savremenik (2017).
Na promociji su govorili: profesorka na Fakultetu za crnogorski jezik Marijana Terić, urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva Jadranka Đerković i autor.
Predstavljajući ediciju Savremenik, ulogu i važnost afirmacije savremenih crnogorskih pisaca i promovisanja kulturnog i umjetničkog identiteta Crne Gore, urednica izdanja Jadranka Đerković ukazala jena značaj Martinovićevog djela u crnogorskoj književnosti, regionu i šire.
Kroz razgovor koji je vodila s piscem, studenti i profesori su upoznali Martinovićev književni postupak kojim otkriva antiku na crnogorskim prostorima i na jedinstven način je artikuliše kroz svoje književno stvaralaštvo, koje čini korpus od dvadeset knjiga raznorodnih književnih formi, što ga i čini prepoznatljivim i veoma cijenjenim crnogorskim piscem.
Martinović je u svom originalnom maniru otkrio tajne koje se kriju u prošlosti Crne Gore, te kako ih artikuliše u literaturu, kako je prepješačio sve svoje knjige prije nego ih je napisao, kako je probudio stare gradove i pronašao puteve zarasle u zaborav i travu... kako istorijsku stvarnost pretvara u fikciju, što je i svrha literature.
„Fikcija živi duže od stvarnosti, a imaginacija je nepotrošiva“, istakao je Martinović
Na pitanje studenata koliko treba poznavati istoriju da bi se čitalo njegovo djelo, odgovorio je: „ Samo onoliko koliko je potrebno literaturi, koliko da se može stvoriti umjetnost. Volim da se oslanjam na fakta, a imaginacija je ta koja daje obličja“.
Na zapažanje Jadranke Đerković da su Martinovićevi poetski i prozni radovi plod dugogodišnjeg iposvećeničkog proučavanja istorijskih i arheološkihdatosti, što bi se moglo zaključiti da ponekad iprepjevava istoriju, autor je kazao : “To nije faktičkaistorija, istorija u pravom smislu te riječi, to je sakralnaistorija, to je metafizička istorija, da upravo upotijebimtu sintagmu...ja sam od istorije pravio metafiziku, a stvarna mi je služila, neki isječak, rečenica ili nekolikoriječi iz Herodota, oca istorije, stih iz Homera, ili polastiha, nešto što možda nije, u istorijskom smislu, takovažno, ali u nekom suštinskom i sudbinskom jeste. Tražio sam sudbinske poruke na periferiji istorijskihzbivanja, neke trenutke iz svjetske istorije, kako bi stvorio svoju istoriju. Na marginama Ilijade, tražiosam neku novu, svoju Ilijadu...”, a zatimistakao: “Knjiga koju upravo promovišemo jeste moja ličnaistorija. Istorija je prošla kroz moju radionicu. U njojsu se desili alhemijski procesi s najličnijim tonovima. Pjesnik je alhemičar. Sve je destilovano kroz njegovobiće, kao što se kapljice rose destiluju u izmaglicu ioblak. Ništa ne umire i ne završava. Od nečega uvijekpostane nešto. Od izgovorene riječi ostaje odjek. Tražiosam da od svega meni bliskog napravim lirsku cjelinu, pa je Božena Jelušić koja je i napisala pogovor knjizi s pravom ovo djelo nazvala lirskim epom.
On je kada je riječ o povezanosti istorije i poezije, odnosno mišljenja da prepjevava istoriju, dodao: Istorija se može prepjevati, na način što se od nje se može stvoriti pjesma, i upravo se prisjetih Kavafijevog razmišljanja kada su mu jednom prilikompostavili slično pitanje. Tada je on istakao:
’Ja sam pjesnik-istoričar. Nikada ne bih mogao napisatiroman ili dramu ali u sebi čujem stotinu dvadeset i pet glasova koji mi kažu da bih mogao pisati istoriju’”, a zatim naglasio:
“Pošto sam nošen uvjerenjem da sve valja proćivlastitim nogama, to sam i činio. Na tom putuosluškivao sam i čuo istorijske glasove u mom glasu iartikulisao ih u pjesmu, roman ili zapis”.
Martinović je na pitanje studenata na čemu sada radi odgovorio da piše roman o Homeru. „Pošto sam nadahnut ovakvim auditorijumom prvi put sa ovog mjesta i na ovom gostovanju objelodanjujem temu knjige koja je u nastajanju i izražavam želju da njeno prvo predstavljanje bude na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost“, zaključio je.
J. Đ.
