Obrazovanje se danas nalazi pred veoma velikim izazovima koji su posljedica ubrzanog razvoja tehnoloških dostignuća. Njihova primjena nameće potpuno novi pristup nastavi a to zahtijeva aktivno uključivanje pedagoške nauke. Najbitnije je pronaći formu da se na najbolji način iskoriste pozitivne strane te tehnologije, a spriječe negativne. Tom aktuelnom pitanju dosta pažnje u posljednje vrijeme posvećuju i crnogorske obrazovne institucije i vaspitno-obrazovne ustanove.
„Intenzivan naučni i tehnološki razvoj, prelazak u informatičko društvo i ekspanzija novih saznanja u svim sferama nametnuli su nove zahtjeve i u sferi obrazovanja. Jedan od njih se odnosi na promjene u stručnom osposobljavanju nastavnika usmjerenom na društvo znanja koje karakteriše ideja o doživotnom učenju. Uvažavajući ove uslove, savremeno obrazovanje omogućava proširivanje obima znanja, a jedan od zadataka škole je usklađivanje sadržaja obrazovanja sa zahtjevima naučnog i tehničko-tehnološkog progresa. Uz pomoć modernih nastavnih sredstava kao što su obrazovni softver, elektronske laboratorije za multimedijalnu nastavu, moguće je dosljednije realizovati, obogatiti i aktuelizovati osnovne principe učenja i nastavu uopšte“, kaže Dušica Dubljević, psihološkinja u OŠ „Štampar Makarije“ u Podgorici.
Ona ukazuje da tradicionalnu nastavu odlikuje frontalni oblik rada i uloga nastavnika kao predavača, što pasivizuje učenike i sprečava interakciju sa njima. Na taj način se ne ostavlja dovoljno prostora samostalnim aktivnostima učenika, proces nastave više je okrenut formalnom izučavanju sadržaja čime se sprečava povezivanje teorijskih činjenica i znanja sa realnim životom. Nastavnik određuje najpouzdanije metode, oblike rada, sadržaje koji će se izučavati i nastavna sredstva preko kojih će se vaspitno-obrazovni proces ostvarivati. Razvoj nauke i tehnike utiče na porast obima naučnih i društvenih informacija koje su od neposrednog značaja za pojedinca. Permanentno usavršavanje nastavnika za primjenu i korišćenje savremene informacione tehnologije otvara mogućnost i potrebu za timskim radom nastavnika i timskim radom učenika. Ovim se mijenja pozicija nastavnika, ne posmatra se isključivo kao predavač, već kao organizator nastave i partner u neposrednoj komunikaciji. Međutim, škole su tehnički različito opremljene. Istovremeno, postoje i različiti stavovi nastavnika o mogućnostima korišćenja novih tehnologija u radu, koji su uslovljeni njihovim radnim iskustvom, njihovom stručnom spremom, sredinom u kojoj žive i rade, stepenom osposobljenosti za rad na kompjuteru.
Podsticaj uvođenju inovacija u nastavu
„Računari i obrazovni računarski softver omogućavaju učenicima stalno pretraživanje, prelistavanje i strukturiranje sadržaja okruženja unutar koga mogu da organizuju i interpretiraju podatke za sebe. Na taj način, usvajanje znanja ne svodi se samo na skup usvojenih činjenica, već učenje predstavlja proces, tj. način mišljenja ili uspostavljanja veza. Obrazovni računarski softver zamjenjuje mnoga nastavna sredstva, daje snažan podsticaj uvođenju inovacija u nastavu i istovremeno podiže kvalitet nastave i učenja. Dobro osmišljen softver održava aktivnost uz pomoć igre, multimedija i povratnih informacija. Povratne informacije su važne za nastavak učenja (pokazuje dobro naučene i manje naučene jedinice) i za održavanje i za pojačavanje stepena motivacije. Aktivnost učenika i povratne informacije su najmanje izražene u klasičnoj (najčešće frontalnoj) nastavi. Didaktičke mogućnosti su očigledne. Dobar primjer za to je matematika. Tako bi se, npr.u geometriji, mogle, pomoću računara, lakše simulirati određene situacije, umesto da se komplikovano prikazuju na papiru“, ističe Dubljevićka.
Kao pozitivnu stranu ona navodi i činjenicu da su učenici uglavnom svi veoma aktivno uključeni na društvene mreže. Zahvaljujuí tome tome oni mogu da unaprjeđuju važne socijalne vještine, ispunjavaju potrebe za samoekspresijom, zadovoljavaju potrebu za samodokazivanjem i izgrađuju sposobnost pisanja.
Zloupotreba i elektronsko nasilje među djecom
Međutim sa porastom upotrebe interneta i savremenih komunikacijskih mogućnosti raste i procenat njihove zloupotrebe i elektronskog nasilja među djecom. S obzirom da se komunikacija i nasilje odigrava u “virtuelnom” svijetu, djeca misle da su i žrtve nasilja često “virtuelne”, što nažalost nije istina.
“Škola je u saradnji sa djecom pokrenula priču o zloupotrebi mobilnih telefona i interneta. Dali su korisne savjete za rješavanje problema: uvođenjem kutija u koje će učenici odlagati telefone prije ulaska u učionicu, uvođenjem ometača i definisanjem jasnih pravila o korišćenju i posljedicama kršenja tih pravila”, kaže ona.
Neophodno dalje jačanje digitalnih kompetencija nastavnika
Primjenom modernih tehnologija u obrazovanje bave se i crnogorske obrazovne institucije. Zavod za školstvo, tj. Odsjek za utvrđivanje kvaliteta, prati zastupljenost modernih tehnologija u vaspitno-obrazovnim ustanovama od predškolskog do srednjoškolskog nivoa kroz dvije ključne oblasti: Materijalno-tehnički, bezbjednosni i kadrovski uslovi i Nastava/učenje.
„Na osnovu izvještaja nadzorne službe zaključujemo da je neophodno dalje jačanje digitalnih kompetencija nastavnika kako bi mogli na valjan način odgovoriti potrebama učenika. Posebno je važna pedagoška podrška nastavnicima: kako da planiraju i izvode nastavu uz pomoć ICT-a, te kako da koriste ICT za procjenjivanje znanja učenika. Treba naglasiti da su ICT koordinatori i drugi nastavnici sa razvijenim ICT kompetencijama izuzetno značajan resurs za učenje, podršku i učenicima i kolegama”, kaže Ljiljana Ivanović, pomoćnica direktora Zavoda za školstvo.
Od svih novijih dostignuća, internet u najvećoj mjeri može da pomogne u obrazovanju djece, da ih spremi za novo informaciono doba. Ipak, “Očigledan je 'digitalni jaz', neravnoteža u digitalnoj pismenosti između nastavnika i učenika. Učenici su dio globalne digitalne generacije, koja u našim uslovima (gradske sredine) već dostiže stopu preko 90% upotrebe kompjutera i interneta i to, dominantno, zbog učešća u društvenim mrežama: svega 1.3% to radi u školama. Stanje u vaspitno-obrazovnim ustanovama govori da računarsku tehniku treba obnoviti jer se postojeća već desetak godina koristi. Imamo veoma dobre primjere škola u kojima su u upotrebi 'pametne table' i čije prednosti koriste i učenici i nastavnici”, naglašava Ivanovićka i dodaje: “Veće mogućnosti nastave i učenja kroz ICT baziraju se na mnogo većoj dostupnosti ICT infrastrukture, a posebno u samoj učionici: u prethodnih šest godina opremanje naših škola računarima obavljalo se u značajnoj mjeri putem donacije. Nivo razvijenosti digitalnih materijala za nastavu i učenje (učenika i nastavnika) treba podići na viši nivo. Od početka refrome obrazovanja u svim osnovnim i srednjim školama postoji barem po jedna računarska učionica (u nekima i dvije). Međutim, u njima se dominantno izvodi nastava informatičkih predmeta.Takvu praksu treba što prije mijenjati i omogućiti učenicima učenje i drugih, neinformatičkih predmeta putem ICT.”
Naučiti đake kako da dođu do informacija
Tendencija modernog doba je naučiti đake kako da dođu do informacija. Kad je riječ o tome koliko su naši nastavnici u tome vješti, Ljiljana Ivanović smatra
da treba imati u vidu dvije kompetencije učenika: ovladavanje ICT vještinama i alatima i primjena ICT u drugim oblastima učenja i rada. U školama radi edukovan kadar koji uspješno podučava učenike kako i gdje do informacije mogu doći. Međutim, profesionalni razvoj svih nastavnika treba kontinuirano njegovati i to ne samo nastavnika informatičke grupe predmeta, nego i ostalih struka. Ona ukazuje i da je primjetan otpor nekih nastavnika da koriste ICT.
To što škola propušta, učenici sami nadoknađuju aktivnim uključivanjem na društvene mreže, bez konkretnih saznanja o poslјedicama svojih informatičkih aktivnosti.
„Iako su djeca danas tehnička naprednija od svojih roditelja, problem je što ona ne razlikuju istinite od neistinitih informacija. Vrlo je problematično i vrijeme koje učenici koriste na društvenim mrežama. Dovoljno je imati u vidu činjenicu da oni svakodnevno na nastavu ne idu bez pametnog telefona. Zloupotreba telefona ogleda se i u njihovom korišćenju na provjerama znanja kada đaci 'pozajme' znanje od 'najboljeg druga'. Novija istraživanja u svijetu govore da je možda najozbiljniji problem onaj na koji upućuju psiholozi i logopedi: pojava usporenog razvoja govora najmlađih. Razvoj govora je od krucijalne važnosti za kognitivni i socio-emocionalni razvoj djece. Kod djece školskog uzrasta pametni telefoni slabe koncentraciju i vještine koje dijete treba da razvije, prije svega, u neposrednoj govornoj komunikaciji sa vršnjacima i odraslima“, naglašava Ljiljana Ivanović. Naša sagovornica takođe ukazuje i na opasnosti sajber nasilja, kao što su vrijeđanje i omalovažavanje vršnjaka, postavljanje lažnih profila.
O tome da li i kako nadzornici Zavoda usmjeravaju zaposlene u školama da preduzmu određene aktivnosti na tom planu, ona kaže:
„Važan standard za uspješnost jedne škole i njenog ugleda u zajednici je bezbijednost učenika. U vaspitno-obrazovnim ustanovama propisana je nulta stopa tolerancije na nasilje. Drugo, unapređenjem predmetnih programa koje je u toku, stvoriće se uslovi da se kroz predmetni program Informatika i tehnika teme kao što su sajber nasilje i zloupotreba interneta značajno afirmišu kroz obavezni nastavni predmet. Nadzornici upućuju direktore i ostale zaposlene, naročito stručne saradnike, na Priručnik Škola bez nasilja-ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu koji je Ministarstvo prosvjete u saradnji sa Zavodom za školstvo i UNICEF-om (i pratećom Brošurom za roditelje) namijenilo školama. Pored toga, Ministarstvo prosvjete je izdalo Uputstvo − Podjela odgovornosti i postupanje u slučaju prevencije i u slučajevima pojave nasilja koji predstavljaju dobru alatku za prevenciju i suzbijanje ovih pojava. Od krucijalne važnosti je povjerenje i otvoren razgovor učenika sa roditeljima i nastavnicima, pedagozima i psiholozima“.
PAMETNI TELEFONI KAO SREDSTVO U NASTAVI
Ivanovićka ističe da je uloga kompetentnih i kreativnih nastavnika nezamjenljiva i u tome da nauče djecu da pametne telefone, umjesto za ubijanje dosade, koriste kao informatičko i komunikaciono sredstvo u nastavi. Prema njenom mišljenju, i roditelji moraju imati aktivniji odnos prema benefitima pametnih telefona i uputiti svoju djecu da telefon nije samo „skupa igračka“ već da je edukativno sredstvo.
„Ne treba zanemariti činjenicu da postoji veliki broj izuzetno korisnih i kvalitetnih aplikacija i sajtova koji mogu na veoma poželjan način odgovoriti potrebama i nastavnika i učenika u procesu učenja. Nastavnici treba da upućuju učenike na takve alatke i da ih sami koriste. Digitalnu eru ne možemo zaustaviti niti je ignorisati, potrebno je da zajednički djelujemo i prilagodimo se potrebama djece i izazovima novog vremena“, kaže ona.
PREVENCIJA ELEKTRONSKOG NASILJA U OŠ „ŠTAMPAR MAKARIJE“
Pedagoško-psihološka služba OŠ „Štampar Makarije“ pripremila je plan za prevenciju elektronskog nasilja koji podrazumijeva više aktivnosti. Jedna je isticanje pozitivnog korišćenja tehnologije (uz pomoć profesora informatike).
„Tehnologijom se uspešno koristimo za zanimljivo i pozitivno učenje kao i u realizaciji i povećanju ličnog učenja kroz fleksibilno, kreativno i dostupno učenje. Važno je istražiti i podstaknuti sigurne načine korišćenja interneta kako bismo učenicima osigurali samopotvrđivanje, asertivnost, participaciju i razvijanje prijateljstava. Škola ima značajnu ulogu u promociji i podsticanju pravila lijepog ponašanja i sigurnosti na internetu, te informatičkoj pismenosti. Važno je pokazati učenicima da odrasle osobe razumiju i prate promjene u informatičkoj tehnologiji, kao i promjene u načinu komuniciranja i interesovanjima djece i mladih. Bitno je i postaviti jasna pravila korišćenja interneta i mobilnog telefona u školskoj sredini. Ukratko, sva se pravila mogu više-manje svesti na ovo: Nemojte činiti drugima ono što ne biste hteli da oni vama čine. Izbjegavajte svađe i vređanja i doprinesite konstruktivnoj strani komunikacije putem elektronskih medija (e-maila, foruma, chata, bloga…)“, kaže Dušica Dubljević.
Druga aktivnost je razgovor o modernim načinima komuniciranja i opasnostima elektronskog nasilja kroz psihološko-pedagoške radionice i jasno definisanje šta je to elektronsko nasilje. Neophodno je naglasiti po čemu se ono razlikuje od drugih oblika nasilja, koje su njegove specifičnosti, koji su uticaji takvog nasilja.
Potrebno je i uspostavljanje novih i dorada postojećih pravila.
„Vrijednosti i pravila koja postoje u školi za vršnjačko nasilje primijeniti i na nasilje elektronskim medijima. Uspostaviti pravila ponašanja s mobilnim telefonom u školi i drugdje. Važno je da ova pravila obuhvate sve učenike, i one koji ne pišu uvrjedljive poruke niti ih primaju. Za njih je važno da takve poruke ne komentarišu niti prosljeđuju, jer bi tako omogućavali nasilje i učestvovali u njemu, već da takvo ponašanje prijave i učiteljima i roditeljima. O pravilima moraju biti obaviješteni učenici, ali i njihovi roditelji. Preporučuje se da se okače pravila u školi na javnom mjestu, kako bi bila dostupna i vidljiva svima u školi“, kaže Dušica Dubljević.
Važna aktivnost je omogućavanje prijavljivanja elektronskog nasilja
Sam čin prjjavljivanja nasilja može biti težak korak za osobu koja trpi nasilje, kao i za posmatrače. Bitno je osigurati i upoznati učenike i njihove roditelje s različitim načinima prijavljivanja iskustva elektronskog nasilja u školi i među učenicima. Važno je da radnici škole i stručni saradnici i sami budu upoznati s mogućnostima prijavljivanja i kome se obratiti u situacijama elektronskog nasilja i zlostavljanja.
Neophodna je i evaluacija uticaja preventivnih aktivnosti.
Svakako se preporučujeda treba voditi evidenciju o iskustvima učenika putem interneta. Redovne provjere veoma su važne da se utvrdi da li su preventivne strategije uspješne i primjerene učeničkim potrebama. Moguće je podijeliti materijale i prenijeti informacjje o preduzetim mjerama, postignutim rezultatima, ali i aktuelnim izazovima i pitanjima s cijelom školskom zajednicom.
Lj. Vukoslavović
