Na ovogodišnjem Državnom takmičenju srednjoškolaca iz programiranja najbolji je bio Miodrag Račić, učenik Gimnazije “Slobodan Škerović” u Podgorici (mentor Mladen Janković), koji je osvojio treće mjesto. Prvog i drugog mjesta nije bilo, što nije iznenađenje, jer je nadmetanje iz ovog predmeta specifično i, kako kaže Miodrag, dosta se razlikuje od takmičenja iz drugih oblasti. “Bodovanje je drugačije i neophodno je da zadatak bude kompletno tačan da bi se osvojio i bod. A tek kasnije možemo govoriti o tome koliko je dato rješenje optimalno i koliko bodova zaslužuje. Shodno tome, nikad ne mogu biti siguran u rezultat i kvalitet svog rada, jer je lako nešto previdjeti”, ističe on, i dodaje da ovogodišnji uspijeh na ovom takmičenju za njega ima izuzetan značaj. “Velika mi je čast što ću imati priliku da predstavljam Crnu Goru na međunarodnim takmičenjima u Kišinjevu i Teheranu. Sa velikim uživanjem ću na njima učestvovati i radujem se što ću upoznati vršnjake iz cijelog svijeta sa kojima dijelim interesovanja. A uspjeh takođe sa sobom nosi i veliku ličnu satisfakciju, jer je potvrda i kruna mog višegodišnjeg truda iz oblasti programiranja”, naglašava on.
Računari su oduvijek bili Miodragova velika velika strast. “Na nagovor svog najboljeg druga pošao sam na ljetnju školu programiranja u organizaciji kompanije doMEn I PMF-a, a nikada ranije nisam imao kontakta sa programiranjem. Za tih 10 dana shvatio sam da je to ono čime želim da se bavim. Uživam u takmičarskom programiranju jer te ono tjera da upotrijebiš logiku, i da staneš, i zapitaš se”, priča on.
Prema mišljenju ovog talentovanog učenika, da bi neko bio dobar programer neophodan je talenat, ali i rad. Talenat je, kako kaže, naslijedio od roditelja koji su okrenuti prirodnim naukama. Ipak, najviše duguje prof. dr Goranu Šukoviću sa PMF-a. “Profesor Šuković sa ogromnim entuzijazmom i voljom, u svom slobodnom vremenu, pomaže učenicima da postanu programeri. Njegova posvećenost i izuzetne predavačke sposobnosti su definitnivno nešto što je najzaslužnije za moje uspjehe”, smatra Miodrag. Takođe, mentor u školi mu je uvijek bio na raspolaganju i pružao mu je pomoć.
Račić ističe da profesori u školi pokazuju razumijevanje za trud učenika koji je neophodno uložiti kako bi se postigao uspjeh, a imaju podršku i pomoć uprave škole. Međutim, smatra da se na državnom nivou ne posvećuje dovoljna pažnja uspjesima iz oblasti prirodnih nauka.
“Imamo svega dva takmičenja na kojima imamo mogućnost da se iskažemo, dok iz oblasti umjetnosti, govorništva ili debate učenici imaju mnogo više prilika da se takmiče, putuju i ostvaruju uspjehe. Smatram da to nije pravedno i da niko ne može osporiti ogroman višegodišnji trud koji neko mora uložiti kako bi uspio iz oblasti matematike, fizike ili programiranja. I ovi učenici, nemajući dovoljno akreditacija da popune svoj CV, često ne dobijaju stipendije i bivaju potisnuti od strane uspješnih retoričara ili slikara. A riječ je o istinskim talentima i velikim radnicima”, naglašava on.
Nije teško pretpostaviti šta je budući izbor ovog učenika. Upisaće, ističe, računarske nauke na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici.
Lj. V.