„Baš kao što je u sportu teže sačuvati tron, nego osvojiti ga, tako je i misija stalnog napredovanja međunarodne naučne konferencije 'Transformacioni procesi u sportu' jedan od najtežih zadataka koji vrijedni crnogorski naučni istraživači ispunjavaju iz godine u godinu“, ocijenio je redovni profesor sportskih nauka na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Novom Sadu i pokrajinski sekretar za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku djelatnost Vojvodine prof. dr Zoran Milošević. On je za portal Univerziteta Crne Gore (UCG) govori o predstojećoj konferenciji, koja će od 30. marta do 2. aprila biti održana u Budvi, njenom značaju, partnerstvu, ali i o tome šta je najbolja zaloga za budućnost.
Novosadski Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja partner je naučnoj konferenciji Crnogoske sportske akademije (CSA) “Transformacioni procesi u sportu”. Koliko su konferencije ovog tipa važne za jačanje intelektualnog i naučnog kapitala?
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu, ponosan na svoju 43 godine dugu tradiciju, s jednakim zadovoljstvom gleda i na dostignut nivo razvoja, a posebno na vlastite perspektive u odnosu na izazove vremena i prostore djelovanja. Jedan od preduslova optimizmu takvih futurističkih vizija jeste i jačanje regionalnih veza s ciljem uspostavljanja partnerstva u međusobnoj evaluaciji nastavno-naučnih kapaciteta, jer kao što dolazimo na Konferenciju da vidimo druge, tako i drugi dolaze da vide nas. Jednostavnim rečnikom rečeno, živimo u vremenu intenzivne razmjene informacija, u kome svaka predrasuda, zasnovana na „slavi sjećanja“, usporava dinamiku razvoja, posebno u oblastima visokog obrazovanja i primenjenih naučnih istraživanja (sportske nauke), gdje intelektualni kapital igra najznačajniju ulogu.
Govorite o razmjeni znanja?
Za nas je izuzetno važno da naši nastavnici-istraživači razmjenjuju iskustva na adresama susretanja ljudi i ideja, među kojima CSA ima posebno mjesto, upravo zbog svojih neuporedivih komunikacijskih vrijednosti. Naše partnerstvo se gradi na ideji neprestanog učenja, jer, u ovom vremenu u kome svi tragamo za kontinuitetom stvaralaštva, nije li najmudrije slijediti misao da „u životu nema prijatelja niti neprijatelja – postoje samo učitelji“. Mi smo tu da učimo i zato smo za ovogodišnju konferenciju, pored već renomiranih istraživača, u naš novosadski tim, uvrstili i 15 studenata osnovnih i master studija, koji će svojim prisustvom biti najbolji zalog našem partnerstvu i u budućnosti.
Znači li to posredno da je Konferencija CSA uspjela da ostvari misiju stalnog napredovanja i unapređenja kvaliteta?
Baš kao što je u sportu teže sačuvati tron, nego osvojiti ga, tako je i misija stalnog napredovanja Konferencije, jedan od najtežih zadataka, koji vrijedni crnogorski naučni istraživači ispunjavaju iz godine u godinu. U početku je generator pozitivnih promjena bio izbor destinacije, mogućnost publikovanja radova, tematska širina, da bi ubrzo njena, regionalna i puna međunarodna dimenzija, iskazana u naučnoj izuzetnosti plenarnih predavača i afirmisanih istraživača, aktuelnim i aplikativnim radionicama, kao i podsticanju mladih istraživača, bila moćan vjetar u jedra stalnoj želji za prevazilaženjem prethodno uspostavljenog nivoa kvaliteta. Međutim, kvalitet, koliko god da se osvaja timskim i kontinuiranim radom, vrlo često kreiran je vizijom i posvećenošću ljudi koji predstavljaju neiscrpan izvor inovacija u organizovanju Konferencije, ali i garant njihove uspešne realizacije. Ne bez razloga, i ovoga puta želim da istaknem da su prof. dr Duško Bjelica i doc. dr Stevo Popović, upravo ta neizostavna personifikacija brenda kontinuiranog napredovanja.
Fakultet za sport i fizičko vaspitanje UCG i CSA izdaju i dva kvalitetna časopisa iz oblasti sportskih nauka, koji se dobro kotoraju u referentnim bazama...
Za svaku pohvalu je činjenica da je danas crnogorska sportska nauka vidljiva sa dva kvalitetna časopisa o kojima je potrebno govoriti kao vrijednosti po sebi, ali i kao pokretaču brojnih promjena u visokom obrazovanju i naučno-istraživačkoj djelatnosti koje su, bar iz našeg novosadskog ugla, imale snažan podsticajni karakter. Naime, fokus na broj radova i širinu tematskog zahvatanja časopisa „Sport Mont“, kojim se afirmišu istraživanja manjeg obima i dubine, uspješno je nadograđen časopisom „Journal of Sports Science and Medicine“ čiji se kvalitet gradi kroz citiranost rezultata istraživanja i koji kumulativno ishoduju indeksiranjem u brojnim bazama podataka. Međutim, ovoga puta osvrnuću se na činjenicu da je decenijska bitka za princip rada, pisanja i objavljivanja, koja je samo materijalizovana navedenim časopisima i nespornim rezultatima vidljivosti, daleko više ishodovala u kreiranju atmosfere samopoštovanja i takmičarskog duha, kako unutar vlastite – sportske nauke, tako i u odnosu na druge naučne oblasti. Možda je pretenciozno, ali ne i bez osnova, da je baš u Crnoj Gori na ostacima starog sistema vrednovanja naučnoistraživačkog rada začeta nova logika povezivanja ljudi u kreiranju i upravljanju novih istraživačkih ciljeva. Zato i ne čudi što su oba časopisa gotovo usvojena od drugih, pa pored crnogorskog, imaju još poneko „državljanstvo“. Za kraj, rizikujući da budem i pogrešno shvaćen, ostajem u uvjerenju da je „SportMont“, a sada i „Journal of Sports Science and Medicine“, jedan od posrednih „krivaca“ zašto je Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u porodici četrnaest fakulteta Univerziteta u Novom Sadu na visokom sedmom mjestu u odnosu na broj radova objavljenih na tzv. SCI-listi,. Da bi se „poletjelo“ u naučne visine bila je potrebna je dobra „zemaljska“ priprema – snažan nacionalni i „predvorje“ međunarodnog časopisa. Takvo partnerstvo „uzajamnog izgrađivanja“ treba razvijati i u budućnosti.
Izvor: Univerzitet Crne Gore