Centar za građansko obrazovanje organizovao je uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Školu građanskog aktivizma sa fokusom na osobe sa invaliditetom. Program je realizovan u okviru projekta „Ravnopravnost za sve- diskriminacija NE!“.
Ova škola je, kako objašnjavaju iz Centra za građansko obrazovanje, posvećena povećanju socijalne inkluzije osoba sa invaliditetom u crnogorskom društvu. Program je usmjeren ka osnaživanju potencijala prava osoba sa invaliditetom za politički i građanski aktivizam u crnogorskom društvu, ali i jačanje svijesti OSI i opšte javnosti o štetnosti predrasuda, stereotipa, diskriminacije i isključivanja OSI.
Školu je pohađala i Ljiljana Milović, profesorica iz OŠ „Anto Đedović“ u Baru. Ona kaže da je, prije svega, bila motivisana željom da se informiše kako se te osobe nose sa invaliditetom, kakav je njihov život i koja je bi bila njena uloga u tome, ukazujući da vjeruje da su je njeno obrazovanje i dosadašnji rad i iskustvo u mnogim oblastima preporučili kao dobrog kandidata za učešće u ovom programu
„Realizatori su uspješno organizovali ovu neformalnu edukaciju i napravili odličan izbor predavača, tako da polaznici zaista imali šta i da nauče. Nastava se izvodila tri mjeseca (od marta do juna) jednom nedjeljno po dva školska časa. U početku onlajn, a kasnije uživo, uz poštovanje epidemioloških mjera. Program je obuhvatao kombinaciju predavanja, interaktivnog rada kroz radionice i simulacije, kao i projekcije filmova uz prateće diskusije. Atmosfera na sesijama bila je otvorena i slobodna za svakog ko želi nešto da kaže. Predavači su ohrabrivali učesnike da se uključe u diskusiju i iznesu svoja mišljenje i iskustva. Teme su bile razne, a sve u vezi sa osobama sa invaliditetom (prava i položaj, zakonski okviri, obrazovanje, zapošljavanje, medijsko prezentovanje, prihvatanje u društvu, uloga porodice, psihologija, ljubavni život, diskriminacija, predrasude, organizacije koje se bavi osobama sa invaliditetom, problemi sa kojima se suočavaju…)“, ističe ona, i dodaje
da su imali odlične uslove za rad u organizaciji koordinatorke Željke Ćetković i njenih saradnika. Sve troškove finansirao je Centar za građansko obrazovanje uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, što je bila olakšavajuća okolnost za učesnike koji su dolazili iz udaljenih mjesta.
„Predavači su bili uspješne javne ličnosti iz različitih sfera (politike, prava, obrazovanja, medija, nevladinog sektora, eko aktivisti). Posebno zanimljive su bile dodatne sesije na kojima su ulogu predavača uzimali učesnici koji su osobe sa invaliditetom i oni su kroz lično iskustvo otkrivali kakav je život osoba sa invaliditetom. Podijeli su sa nama saznanja o tome kakav je njihov položaj kada je obrazovanje, socijalno staranje i zapošljavanje u pitanju, zatim politička (ne)zastupljenost, kao i to koliko razvoj tehnologija utiče na osobe sa invaliditetom. Životne priče Miloša, Dragana i Luke bile su zaista motivacione, jer su u pitanju osobe koje hrabro nose svoj invaliditet i postižu odlične rezultate u oblastima kojima se bave. Njihov uspjeh, optimizam i vedar duh, najvažnija su lekcija koju smo naučili u ovoj školi“, ocjenjuje Milović.
Ona kaže da je naučila puno o OSI, o zakonu, pravima, načinima za rješavanje problema i još mnogo toga.
„Za mene je ova škola posebna, jer sam upoznala mnogo različitih i zanimljivih ljudi iz raznih krajeva Crne Gore koje je spojila ljubav prema čovjeku i entuzijazam. U vrijeme pandemije, izmijenjenih i otežanih uslova života i rada, uspjeli smo da istrajemo u nečem dobrom, a to je da razvijamo svijest i odgovornost prema osobama sa invaliditetom. Nadam se da će svako od nas, u svojoj lokalnoj zajednici, napraviti makar i mali, ali značajan pomak, na tom polju“, ističe Milović. i naglašava:
„U Školi smo podstaknuti na građanski aktivizam što smatram posebno važnim jer osviješćeni pojedinac može svojim uticajem i djelovanjem da učini mnogo.“
Kada je u pitanju primjena naučenog, ona ističe:
„U okruženju sada bolje prepoznajem probleme OSI, pa planiram da ostvarim saradnju sa organizacijama u lokalnoj zajednici koje se bave poštovanjem njihovih prava, kako bismo zajedno skrenuli pažnju i došli do rješenja. Voljela bih da iskustvo prenesem kolegama u okviru programa profesionalnog razvoja, jer će im to pomoći u daljem radu. S obzirom na to da u školama neki učenici prate nastavu po IROP-u, važno je da se svi mi koji radimo sa njima što više edukujemo, kako bismo im bili prava podrška. Smatram da će mojim angažovanjem poštovanje prava osoba sa invaliditetom naći uspješnu primjenu i u vaspitno-obrazovnoj instituciji, kao i u lokalnoj zajednici.“
Pripremila: Lj. V.
Izvor: barinfo.me