Objavljujemo radove iz zbirke priča „Dodir(i) duše“. Autori tekstova su učenici OŠ „Radojica Perović“ iz Podgorice, a njihova mentorka je nastavnica crnogorskog ‒ srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti Mirka Živković. Priče su praćene ilustracijama učenika, koje je odabrala nastavnica likovne kulture Milena Perović. Riječ je o četvrtoj zbirci koja je nastala u okviru projekta „Kako učenicima pomoći da uspješno stvaraju usmene i pisane umjetničke i neumjetničke tekstove", u izdanju ove škole. Slijedi prva priča.
Lijepa riječ je kao melem, oporavlja i liječi.
Budi toplinu u srcu, blag ili širok osmijeh i osjećaj voljenosti. Ona mami zagrljaje i želju za njima.
„Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“. Ključ je od srca i mjesta u njemu. Kada se često čuje zna gubiti na vrijednosti, ali ipak ostaje onaj mali dio čari u njoj.
Prije nekoliko dana bila sam loše raspoložena, nezadovoljna ocjenama u školi. Kako bih sredila misli odlučila sam da napravim salatu. Mlađi brat me je u ćošku posmatrao i prepoznao moje neraspoloženje. Prišao mi je i tiho me pitao: „Mogu li da probam?“. Klimnula sam glavom. Nasmiješio se. „Ti si najbolja kuvarica! Ocjena je deset!“ – rekao je. Izmamio mi je osmijeh na lice i uslijedio je zagrljaj.
Sa svojih pet godina prepoznao je da mi je potrebna lijepa riječ, a na svoj dječiji i nevin način mi je darovao.
Andrea Stanković, VIII-5
FOTO SCREESHOOT
A Kind Word Goes a Long Way
YouTube