I najnovija knjiga poezije “Pozivno pismo suncu” crnogorskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela posvećena je Mediteranu, nekoj našoj mediteranskoj sudbini, našem mediteranskom crnogorskom identitetu. Zbirku je u okviru biblioteke Savremenik objavio Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica.
U predgovoru književnik Miraš Martinović kaže da je dok ju je čitao „doživljvao svojevrsnu čaroliju, osluškivao nepoznate časovnike koji su pokušavali da izmjere vrijeme, klepsidre iz kojih su curila zrna vječnosti sa kojim sam imao direktan doticaj. Davno potonule lađe ponovo su plovile po okeanu poezije. Okeanu − ponavljam tu riječ jer ova knjiga je okean. Sa izgubljenih novčića progovorili su likovi careva, šaputale Dioklecijanova i Kastelova majka i sjene koje ne prestaju da žive u imaginaciji stvarnijoj od života, koja sve čuva i njihovo je najsigurnije sidrište. Ova knjiga je škrinja, Nojeva barka, Kastelova Atlantida“.
On naglašava da Kastelovo pjesništvo vraća sve što je prošlo i predstavlja najubjedljiviji dokaz da ništa nije prolazno. U njenim đardinima i na njenim mozaicima diše pepeo Aleksandrijske biblioteke i na njemu knjige se ispisuju same. Kastel umješno skida vječni rukopis pretačući ga u svoj.
Kastel nosi svijest o svemu o čemu pjeva, svemu dajući autentičan glas i ton. On je vrhovima školjki iscrtao mapu svoga kontinenta – usuđujem se nazvati ga Kastelijada.
„Ova knjiga je Atlantida koju je on iznio iz pradubina sebe i nas, stvarnih i imaginarnih mora, na svoja pleća, poput Atlanta, darujući nam je. Svi smo negdje duboko u ovoj knjizi. Hvala mu za sve kontinente i ove horizonte, plovidbe, za beskrajno putovanje. Pozivno pismo suncu je još jedan dokaz Brodelove teze − da je na Mediteranu sve moguće. Kastel na najbolji način opravdava ovu tvrdnju, kao jedinu i moguću. Poezija je pečat koji se ne da izbrisati. I kada je prebrišete, ona živi. I nezapisana. Ona je vječna“, ističe Martinović.
„Ova poezija je bezvremena kao sami mediteranski basen, mediteranska civlizacija, ali sadrži jednu dozu našeg intimizma, beskonačnost, naše sudbine i karneval spaljene globalizacije. Jer, osim što je Mediteran naše biće i identitet, on je i nosilac raskošnog tragizma koji danas živimo“, kazao je autor na promociji ove knjige okviru manifestacije Decembarska umjetnička scena, čiji je pokrovitelj Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada, u biblioteci Radosav Ljumović.
O knjizi su govorili Radule Novović, glavni urednik ZUNS-a, akademik Momir M. Marković. Veče je vodila Vesna Šoškić a stihove govorila glumica Ivana Mrvaljević, direktorica Gradskog pozorišta.
Knjigu je uredila Jadranka Đerković, a nedavno je dobila regionalnu nagradu Književno pero Hrvatskog književnog društva za knjigu godine u regionu van izdavačke djelatnosti HKD.
Lj. V.