Svako dovoljno svjesno društvo trebalo bi biti zainteresovano za pružanje socijalne podrške bivšim zavisnicima od narkotika nakon boravka u ustanovi liječenja. To je pokazalo prvo sprovedeno istraživanje u Crnoj Gori sa korisnicima JU Kakaricka Gora, dr Ene Grbović, sa Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta Crne Gore (UCG), na reprezentativnom uzorku od 107 bivših zavisnika od njih 240, koliko ih je u tom momentu bilo u instituciji, a da su prošli jednu godinu rehabilitacije. Drugi autor na ovom dvogodišnjem istraživanju je dr Boban Mugoša, iz Instituta za javno zdravlje, navodi se u saopštenju FPN-a.
„Na tretmane liječenja većina ispitanih zavisnika odlazilo je do tri puta. Bolest zavisnosti je hronična bolest i vrlo je vjerovatno recidiviranje zloupotreba droga. Recidiv ne znači da tretman nije uspio već da ga treba ponoviti i prilagoditi potrebama osobe“, objašnjava dr Grbović.
Za održavanje i trajanje apstinencije od velikog značaja su grupe samopomoći. Na ovaj zaključak navodi ne samo ovo već i istraživanja u svijetu. To potvrđuje i podatak da većina njih više puta nedeljno posjećuje grupe u okviru kojih se primjenjuje Program 12 koraka, svjetski priznat i poznat način pomoći raznim ovisničkim ponašanjima.
„Pružena socijalna podrška, tj. percepcija osobe da će joj drugi ljudi dati podršku u situaciji kada joj je potrebna je od ogromnog značaja. Za postupak liječenja presudni su i porodični odnosi i podrška, ali i dobri odnosi sa drugim bitnim osobama u životu predstavljaju značajan faktor za psihičko i mentalno zdravstveno stanje, posebno sa perspektive socijalnog funkcionisanja“, navodi dr Grbovićeva.
Ispitanici ovog istraživanja su sa konzumacijom cigareta i alkohola počeli sa 13 godina, dok su prvi put probali tablete za smirenje i marihuanu sa 16 godina, a heroin sa 18 godina, pokazalo je istraživanje.
„Posljednjih godina rasprostranjenost bolesti zavisnosti od psihoaktivnih suspstanci u našoj zemlji poprima epidemijske razmjere, sa stalnim porastom prevalencije. Takođe kako u svijetu, tako i kod nas sve ranije se započinje sa konzumacijom psihoaktivnih supstanci sa jedne strane, dok sa druge strane je prisutna pojava da se povećana konzumacija javlja i kod osoba starijih od 40 i 50 godina. Karakteristike novog talasa su i demetropolizacija i decentralizacija ove pojave kao i kombinovano konzumiranje različitih vrsta psihoaktivnih supstanci“, objašnjava ona.
Istraživanje je pokazalo da porodično okruženje ne predstavlja predispoziciju za posezanjem za opojnim supstancama, bar je tako pokazao ukupni procenat, već je to prevashodno „radoznalost“ i „društvo“. Podaci su pokazali da većina potiču iz porodica u kojima nije izraženo nasilje, da je obično riječ o prvom djetetu, po redu rođenja, sa prosječnim djetinjstvom i srednjoškolskim obrazovanjem, sa dobrim uspjehom.
„Većina ispitanika je odrastalo u tzv. potpunoj porodici, i najčešće u bračnoj zajednici, sa prosječno četiri člana. Takođe, smatraju da nisu bili zanemareni od strane roditelja i da su im roditelji poklanjali dovoljno pažnje. Odnose sa roditeljima percipiraju kao bliske pri čemu je odnos sa majkom privrženiji nego odnos sa ocem. Roditelji su poznavali u velikoj mjeri društvo ali značajan procenat njih nije poznavao društvo u kojem se kreću u slobodno vrijeme“, saopštila je dr Grbović podatke itraživanja.
Očevi ispitanika, ukazuje istraživanje, češće su koristili alkohol, dok su majke konzumirale sredstva za smirenje.
„Više od polovine ispitanih je ispoljavala devijantno ponašanje u svojoj prošlosti, bili su nemirni, svadljivi, skloni tučama. Značajan broj je bježao od kuće i ispoljavao određenu vrstu deprivacije. Suicid je izražen u nešto manjem obimu ali ne i zanemarljivom. Nekad u životu pokušalo da izvrši samoubistvo 7.5% klijenata. Dalje, 86% ispitanika je bilo zakonski kažnjavano (prekršajno ili krivično) pa je čak nešto preko polovine ispitanih bilo u zatvoru. Razlozi za visoku stopu prekršajnih i krivičnih kazni su obezbjeđenje značajnih materijalnih sredstava za konzumacijom opojnih droga, te većina zavisnika poseže za krađom provalom, trgovinom i posjedovanjem droga“, kaže ona.
Preporuka koja je proizašla iz ovog istraživanja jeste da treba podsticati razvoj preventivnih aktivnosti i podizanja svijesti o štetnosti konzumiranja psihoaktivnih suspstanci u što ranijem uzrastu.
„Kako prosječan korisnik psihoaktivnih susptanci nema specifičan profil, već se uklapa u sliku prosječnog građanina Crne Gore, preventivne aktivnosti bi bile univerzalne i njima bi bile obuhvaćene sve kategorije đaka u osnovnim školama, u cijeloj zemlji“, zaključuje dr Grbović.
O. Đ.