Godišnja EPALE konferencija „Menadžment u stručnom obrazovanju – postignuća i izazovi“ koja je u organizacijin Centra za stručno obrazovanje i Ministarstva prosvjete, a uz podršku EU projekta EPALE Nacionalna služba podrške za Crnu Goru održana u Petrovcu rezultirala je konkretnim predlozima za unapređenje stručnog obrazovanja.
Državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete Milijana Vukotić-Jelušić je, učestvujući u panel diskusiji tim povodom, istakla da je ključni izazov u stručnom obrazovanju kako uskladiti obrazovnu ponudu sa potrebama tržišta rada.
„Ovdje nije pitanje samo da li u školama imamo programe za kvalifikacije koje su potrebne tržištu rada, mada je i to pitanje veoma važno. Ovdje imamo i pitanje slabog interesovanja učenika za programe čijim završetkom se učenici mogu lako zaposliti. Tu je i činjenica da u pojedinim opštinama imamo pad broja učenika, samim tim malo je upisanih učenika u programe koji trebaju tržištu rada i činjenicu da su pojedine kvalifikacije potrebne tržištu rada ali ih obrazovni sistem ne produkuje“, naglasila je Vukotić-Jelušić.
Za razvoj bilo koje kvalifikacije čiji je sadržaj zahtjevniji potrebno je i vrijeme i učešće svih partnera. Škole na nivou opštine ne sarađuju, upis se planira prema nastavnom kadru, a nedovoljno su aktivne službe profesionalne orijentacije, prije svega u osnovnim školama.
„Jedan od izazova je i nedovoljno visok kvalitet nastave i preovlađujući tradicionalan pristup nastavi. O tome govore rezultati eksternih testiranja na jednoj strani, veliki broj odličnih učenika i Luča, neujednačen uspjeh učenika u toku nastavne i na kraju godine, veliki broj opravdanih i neopravdanih izostanaka, značajan broj učenika gubi status redovnog zbog izostanaka, završavaju razred kroz razredni ispit. Skoro da nema učenika koji ponavljaju“, zaključuje državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete.
Vukotić-Jelušić smatra da rezultati profesionalnog razvoja nastavnika još uvijek nisu dovoljno vidljivi. Pitanje je da li nastavnici pohađaju obuke Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje kako bi sakupili potreban broj bodova za obnavljanje licence ili za teme koje mogu unaprijediti rada u učionici. Ne vide se dovoljno efekti obuka na kvalitet procesa nastave, a sistem kontrole kvaliteta obuka i njihovog uticaja na nastavu i učeničke ishode zavisi od volje i posvećenosti direktora škola da u saradnji sa pedagoško-psihološkom službom isprate efekte obuka u nastavi i usmjeravaju nastavnike ka profesionalnom usavršavanju.
„Obrazovni programi stručnog obrazovanja se modularizuju, kako bi se povećala njihova fleksibilnost, izazov je što nije rađena evaluacija njihove primjene, nije istraživanjem utvrđeno da li odgovaraju zahtjevima tržišta, da li su obimni, da li ih nastavnici razumiju, ima li untrašnje korelacije u programima ili se cjeline izučavaju same za sebe“.
Cjeloživotno obrazovanje, zaključila je Vukotić-Jelušić, treba promovisati i unaprijediti. Nisu iskorištene mogućnosti koje se nude u oblasti priznavanja neformalnog i informalnog učenja, iako propisi postoje.
Izvor: Ministarstvo prosvjete