Lejla Hadžibegović, studentkinja V godine studija Arhitektonskog fakulteta, boravila je tokom zimskog semestra studijske 2021/22. godine u okviru Erasmus + mobilnosti na Pamukkale Univerzitetu u Turskoj.
Ona je za sajt UCG govorila o svojim utiscima o Erasmus + mobilnosti, Pamukkale Univerzitetu, odnosu sa ljudima, novim poznanstvima, izazovima sa kojima se susrijetala, kao i nizom putovanja i aktivnosti koja su joj donijela veliko iskustvo i otvorila nove horizonte i mogućnosti.
„Motiv i želja da pođem na razmjenu postoje još od prve godine studija, ali smatram da se, sticajem okolnosti, sve dogodilo baš onda kada je i trebalo. Sam proces prijavljivanja nije toliko težak niti naporan, koliko sam u početku mislila da će biti, već je više stvar odlučnosti i želje da se pođe i doživi jedno takvo iskustvo.
Odluka da Erasmus + mobilnost provedem baš u Turskoj stoji u kulturološkoj kompleksnosti ove zemlje, njenoj orijentalnosti i mističnosti, posebno zbog njene pozicije i uloge između istoka i zapada. Željela sam što direktnije osjetiti tu kulturu i načina života i smatrala sam da ću kroz studentsku razmjenu imati mnogo autentičniji doživljaj nego kao turista.
Zahvaljujući univerzalnom jeziku arhitekture - kroz crtež, nisam imala velikih problema prilikom predstavljanja sopstvenih ideja. Na ovaj način, lako sam se uklopila u njihov sistem, način prezentovanja i predavanja. Profesori su bili u potpunostii posvijećeni i uvijek na raspolaganju za sve nedoumice i pitanja, a jedini izazov bio je rad na projektima sa studentima koji ne govore engleski jezik. Samim boravkom tamo, shvatila sam koliku količinu znanja nosimo sa sobom sa matičnog fakulteta, čega nisam bila svjesna ranije. Pored redovnih predavanja, rekreativno sam pratila predavanja iz psiholgije, gdje smo aktivno učestvovali u debatama i predavanjima na različite teme”, priča Lejla.
Pored obaveza na fakultetu, zahvaljujući volonterima ESN (Erasmus Student Network) grupe, nastavlja ona „imali smo potpuni doživljaj turske kulure gdje smo svakodnevno imali određene aktivnosti, kao što su: tradicionalni doručak, večera, posebni turski specijaliteti, sportske aktivnosti, odlazak na skijanje, koncerte, veče tradicionalnog plesa, društvenih igara, modernih plesnih večeri, kućnih žurki… Na ovaj način, kroz druženje i zabavu, upoznali smo se sa njihovom kulturom i načinom života i tako stekli nezaboravne uspomene i prijateljstva”.
Kroz putovanja u Kapadokiju, Izmir, Istanbul, ali i kroz niz lokalnih arheoloških i prirodnih fenomena, Lejla kaže da je stekla uvid u suštinu kulture ovih prostora i količinu različitosti i istorijskog bogatstva. Sa arhitektonske i istorijske strane Turska čini svijet za sebe, sponu koja vjekovima predstavlja mjesto preplitanja društvenih, političkih, ekonomskih, socioloških i graditeljskih normi i kao takva, gradi jak kulturološki identitet.
„Boravak od četiri mjeseca u Turskoj je za mene bio nevjerovatno iskustvo koje je promijenilo tok mog ličnog razvoja i ojačalo osjećaj identiteta. Boravak u stranoj zemlji, prilagođavanje svim izazovima, jezička barijera, upoznavanje sa kulturom, odnosom prema životu, uputio me je na put samospoznaje, gdje sam zaista naučila mnogo stvari, koje su postale temelj nekim novim načelima i vrijednostima kojima se vodim.
Smatram da bi svaki student trebao iskoristiti beneficije koje nosi studentski život, i da se, između ostalog, treba prijaviti i na Erasmus + mobilnost i na taj način doživjeti novo iskustvo koje će neminovno ostaviti trag u sjećanju i ostati živo kroz stečena prijateljstva za cio život”, poručila je buduća arhitektkinja.
O. Đ.