Nakon uspješnog rada naše škole, privodimo kraju ovu, po mnogo čemu neobičnu školsku godinu. Uspjeli smo da sačuvamo zdravlje učenika, ali i da ih podržimo kroz digitalne mogućnosti prenošenja nastavnih sadržaja koji su dospjeli u njihove domove.
Činjenica da smo izbjegli posljedice zaraze i obolijevanja ne dozvoljava da žalimo zbog nemogućnosti održavanja raznih aktivnosti. Naravno, preduzeli smo neophodne korake da izađe školski časopis „Gimnazijalac“, uz to dvobroj, i dobije epilog kakav zaslužuje.
Očekujući da će mjere koje su bile na snazi proći, odlagali smo odluku da se ogalsimo sa informacijom da se „Gimnazijalac“ privodi kraju. No, sada kada su odluke o završetku godine na digitalnoj platformi izvjesne, možemo reći da je vanredno stanje pogodilo mlađu populaciju. Mladi su navikli da svoje slobodno vrijeme provode družeći se i vrlo često tako što sjede u kafiću. Sada im je ovo uskraćeno, na žalost ili sreću?
Moje kolege i ja smo se prvo našli u čudu šta da radimo, kako da organizujemo svoje vrijeme, kako da pomognemo. Nastojali smo da svakim danom osluškujemo potrebe, želje, težnje i inicijative mladih. Tako smo došli na ideju da odradimo novo izdanje „Gimnazijalca“. U stvari, Radivoje, Ajlan i Marko su začetnici ideje i uz našu pomoć odradili su mnogo toga. Imali smo vremena, snage i volje, a materijala mnogo. Možda će neko naći i neke propuste u svemu ovome, ali ko radi taj i griješi. Nadam se da smo nadmašili prethodni broj, a da će naredni biti još bolji.
Mlade ljude, srednjoškolce, smatram resursima koji nose različite benefite i vode napretku i prosperitetu države, ali i svake zajednice pojedinačno, a naše je da to iskoristimo. Time naglašavam da vrijednosti srednjoškolaca moramo njegovati konstantno i pokazati im da smo tu za njih, dajući im poseban značaj i podršku.
Ajsela Madžgalj, glavna urednica „Gimnazijalca“
