Danilovgrađanin Dušan Praščević, student Internacionalnog programa studija fizike (IPSP) na Fakultetu za fiziku i geonauke Univerziteta u Lajpcigu, uvjeren je da je odabir ovog studijskog smjera najbolji način da stvori dobru osnovu za dalji naučni diprinos ovoj oblasti. Odluku da studira u inostranstvu donio je tokom gimnazijskog školovanja u rodnom gradu.
“Tokom čitavog srednjoškolskog obrazovanja, pored školskih obaveza, bio sam posvećen i vannastavnim aktivnostima. Učestvovanje u raznim programima i ljetnjim školama me dovelo u kontakt sa velikim brojem studenata iz raznih zemalja koji su mi bili neka vrsta inspiracije i podstreka da i ja mogu da studiram u inostranstvu”, priča Dušan za portal “Prosvjetni rad”.
Kao srednjoškolac imao je zapažen uspjeh u Debatnom klubu sa kojim je osvajao državna prvenstva. Rukovodio je učeničkim parlamentom, a istovremeno pažnju mu je privukla i fizika, pa je zajedno sa dvojicom drugova osnovao naučnu sekciju “Nikola Tesla”.
“Škola i naše profesorice su nam izašli u susret i dozvolili nam da koristimo dobro opremljen kabinet za fiziku, gdje smo rekreirali poznate eksperimente i održavali ogledne časove za zainteresovane učenike. Za mene je to bilo veoma važno iskustvo jer pored mnogo stečenog znanja, tad sam počeo da razmišljam o nauci kao nečemu čim bih želio da se bavim. Po preporuci sam otišao u Astronomski klub u okviru Fondacije za promociju nauke ‘Prona’ i ubrzo sam postao njihov aktivan član. Astronomski klub mi je pružio ogroman broj mogućnosti jer su aktivnosti kojima smo se bavili bile jedinstvene. Pravili smo eksperimente koji su služili kao demonstracija na Festivalu nauke, pomagali smo u izgradnji astronomske observatorije u Zeti, pisali udžbenik astronomije itd. Ovim putem sam se upoznao i sa ostalim ‘Proninim’ aktivnostima kao što su Zimska i Ljetnja škola nauke koje su se pokazale kao vrlo bitne u mojoj odluci da studiram u inostranstvu. Na Zimskoj školi sam se upoznao sa osnovama naučnog istraživanja, radeći na malom naučnom projektu koji smo po završetku prezentovali komisiji, a na Ljetnjoj školi sam upoznao mnogo studenata iz inostranstva”, prisjeća se Dušan.
Priču nastavlja o svom iskustvu iz Ljpciga.
“Prije odlaska u Lajpcig imao sam tremu i uzbuđenje jer nisam znao kako će izgledati studiranje u inostrastvu. Međutim, odmah po dolasku ta trema je nestala, dijelom zbog grada koji mi se odmah dopao a dijelom i zbog srdačne dobrodošlice od strane Univerziteta. Razni studentski klubovi su u tih prvih nekoliko nedjelja organizovali dosta druženja, zanimljivih aktivnosti i istovremeno bili od velike pomoći sa papirologijom i ostalim administrativnim obavezama. Što se tiče kulturoloških razlika, gledajući spolja možda izgleda kao da su Njemci dosta hladni i rezervisani. U poređenju sa nama možda malo i jesu ali za to je vjerovatno odgovorna njihova kultura rada i ranog osamostavljivanja, ali to mi nije bilo mnogo iznenađujuće”, kaže naš sagovornik, dodajući da je bržoj adaptaciji dorpinijelo to što je i prije posjećivao Njemačku.
Prema njegovim riječima, Univerzitet u Lajpcigu pruža dosta mogućnosti za upoznavnje njemačkog jezika, kulture i običaja kroz razne kurseve, ali i druženje sa tamošnjim stanovništvom tome najviše doprinosi. Sa druge strane, Lajpcig je univerzitetski grad sa oko 40.000 studenata, i nemali dio njih su stranci ili studenti na programima razmjene, tako da je sasvim moguće studirati i živjeti u tom mjestu bez znanja njemačkog jezika, ali to svakako ima svoje mane.
O tome kako izgleda njegov radni dan Dušan kaže: “Studentski dom u kome živim je veoma blizu Fakulteta tako da ne gubim mnogo vremena na putovanje. Predavanja uglavnom imam ujuturu i ona se obično završe do vremena za ručak. U drugom dijelu dana, obično imam seminare ili časove njemačkog. Nakon toga u biblioteci završavam obaveze i domaće zadatke za tu nedjelju. Uveče mi uglavnom ostane dovoljno vremena za poneki film, partiju košarke ili šetnju. Vikend je takođe uglavnom slobodan tako da ima vremena za lična interesovanja, ili možda neki honorarni posao. Uz dobru organizaciju, može se naći vremena za sve to, samo treba biti doslijedan i završavati obaveze na vrijeme”.
Upoređujući crnogorski i tamošnji visokoobrazovni sistem, on navodi da u Njemačkoj svaka savezna država ima zaseban program, tako da postoje različitosti između univerziteta, ali i između fakulteta u okviru jednog univerziteta. Međutim, sistem je uglavnom baziran na Bolonjskom procesu pa su studije podijeljene na osnovne (Bečelor), master i doktorske studije.
“Što se mog fakulteta tiče, sistem se razlikuje dosta od ovog u Crnoj Gori. Iz većine predmeta postoji samo završni ispit na kraju semestra, i uslov za polaganje istog je uglavnom određeni procenat tačno urađenih domaćih zadataka tokom semestra. U slučaju da student ne položi završni ispit, ponovljeni ispit se radi nakon nekoliko nedjelja, i ukoliko se desi da neko ne položi ponovljeni ispit dva puta, gubi se pravo studiranja na tom fakultetu”, ukazuje Dušan.
On planira da nakon osnovnih studija, nastavim master fokusirajući se na određenu oblast fizike. “U međuvremenu pratim šta se dešava i koje mogućnosti postoje za nastavak karijere”, odgovara naš sagovornik na pitanje gdje vidi sebe nakon završetka studija.
Nije izostao ni savjet maturantima koji planiraju da nastave školovanje u inostranstvu.
“Prvenstveno bih im poručio da se dobro raspitaju i da porazgovaraju sa roditeljima o toj ideji. Pored Centra za međunarodnu saradnju Univerziteta Crne Gore, postoje i organizacije kao što su OMSA i Američki ugao koje mogu pomoći u pronalaženju relevenatnih informacija i gdje je moguće upoznati se i razgovarati sa našim studentima iz inostranstva, i tako dobiti utiske i savjete iz prve ruke. Smatram da i naš visokoobrazovni sistem ima dosta dobrog da ponudi i da ga ne treba olako odbacivati u korist studiranja u inostranstvu. Međutim, ako se javi neka dobra prilika strah od promjene i odlaska ne bi trebalo da ih zaustavi na tom putu”, poručuje on.
O. Đuričković
