Roditelji danas puno više pomažu djeci prilikom učenja nego što je nekada bio slučaj. I u tome treba naći pravu mjeru.
Iz Društva defektologa Crne Gore preporučuju kako se u tom prilikom treba ponašati.
„Iako je školski program danas poprilično težak, to nikako ne znači da vi treba da obavite te zadatke umjesto vašeg djeteta“, ističu iz ove asocijacije.
Naglašavajući da je razlika između dobrog i pretjerano brižnog roditelja mala, navode situacije koje ukazuju da se roditeljI previše mIješaju u život svojih mališana.
Recimo, ako neprestano nadziru dijete dok radi; ako mu svakodnevno pregledaju sveske, a ono je već odavno završilo prvi razred; uzruje se kada nešto pogriješi; znaju svakoga dana kakav je tačno domaći zadatak imalo dijete, rade umjesto njega zadatke za koje misle da ne može da uradi samo; veruju da uspjeh i neuspjeh djeteta pokazuje koliko su oni uspješan roditelj.
Kako objašnjavaju, takvo ponašanje može dovesti do toga da dijete smatra da je nesposobno i zabrinuto je da li će ikada zadovoljiti kriterijume roditelja. Kod njega se čak može razviti i osjećaj krivice, a ono postati zavisno od tuđe pomoći.
„Budite roditelj, ne učitelj“, upozoravaju.
Ipak, kako kažu, svaki roditelj želi da pomogne svom djetetu. Škola nije nimalo laka i ponekad se djeca zaista ne mogu nositi sa tolikim obavezama sama, nego im je potrebna pomoć, a ne neko ko će se truditi oko njihovih obaveza više nego oni sami.
Zato savjetuju kako treba djetetu pomoći na pravi način.
Neophodno je da mu se obezbijedi privatan prostor za učenje. Čak i ako dijete nema svoju sobu, može se naći neki kutak u domu gde školarac može da radi i uči u miru. Možda je to kuhinja ili dnevna soba, ali treba paziti da u vrijeme učenja bude što više samo i da ga niko ne ometa.
Druga preporuka je da manje učestvuju, a više savjetuju. Vrlo često je djetetu potreban samo podsticaj, usmjerenje, a ne neko ko će sa njim pisati sastave i čitati lektiru.
„Iako će mu biti teško, najbolje bi bilo da sa njim na početku sjednete, ohrabrite ga, kažete da je normalno griješiti i posavjetujete da napiše lektiru ili sastav najbolje što može, a onda ga pustite samog da radi. Možda ćete biti iznenađeni koliko mu dobro ide“, ističu iz Udurženja defektologa.
Takođe, intervencije roditelja treba da budu što kraće, svega nekoliko minuta.
Ako dijete zatraži pomoć, ne treba ga odbiti. Važno je da mu savjetom pomogne, te da se ohrabrida da misli ili da bude kreativno, ali ne i da sat vremena sjede pored njega.
Može se potražiti pomoć učitelja/nastavnika.
„Stručna pomoć učitelja ili nastavnika je bolje rješenje za Vaše dijete, nego da ga Vi stalno nadzirete i pomažete mu. Stručnjaci kažu da je loše kada roditelj zaboravi da je samo roditelj, ne i učitelj ili učenik.
Pustite stručnjake neka rade svoj posao, a vi radite svoj, budite roditelj“, zaključuju iz ove organizacije.
Lj. V.
Izvor: Udruženje defektologa Crne Gore