S nastankom interneta, svakodnevni život ljudi je umnogome olakšan. Međutim, pored svojih prednosti, internet ima i puno mana, zlonamjernih neprijatnih sadržaja. Kako bismo ih izbjegli, moramo naučiti neka pravila.
Kao i u životu, postoje pravila lijepog ponašanja i na internetu. Ja ih se pridržavam. Neke sam naučio sam, a neke od roditelja i nastavnika. Nekako je logično da svi znamo da se ne smiju slati uvredljive poruke ili poruke koje se mogu protumačiti kao uvredljive. Da bismo ukazali na značenje neke poruke, treba da koristimo emotikone, jer je komunikacija putem interneta indirektna, moguće je da primalac poruke ne shvati njeno izvorno značenje i tako lako može doći do zabune. Ne treba da širimo lažne ili neprovjerene informacije. Kada se upuštamo u raspravu na internetu o nekoj temi, prvo treba dobro da je istražimo. Bez argumenata ne možemo o njoj govoriti. Kad pišemo poruke putem imejla, ne bi trebalo da upotrebljavamo velika slova u cijelom tekstu, jer se to smatra vikanjem i iskazivanjem bijesa. Dok nijesam to pročitao na samom internetu, pogrešno sam pisao neke imejlove svojim drugovima. Ko zna što su tad pomislili o meni?! Pravilo koje se, čini mi se, najčešće krši među mojim drugarima, jeste ono u vezi s fotografisanjem. Ukoliko nekoga fotografišemo, fotografiju ne smijemo objaviti bez dozvole fotografisane osobe. Neki od nas ne znaju za ovo pravilo, pa često upadaju u probleme i uvlače namjerno ili nenamjerno druge u njih. Na radionicama u školi koje su bile posvećene sajber nasilju, naučio sam da se uvijek treba predstaviti na internetu, ali ne otkrivati mnogo ličnih podataka. Takođe, ne smijemo objavljivati ni tuđe lične podatke. Radeći s drugovima na nekom projektu u školi, saznao sam da moramo poštovati i autorska prava, tj. kada prepišemo nešto ili preuzmemo nečiju fotografiju, uvijek treba da navedemo od koga je to preuzeto.
Internet je poput paukove mreže, naizgled komplikovan, a u stvari vrlo jednostavan. Mnoštvo ljudi ga upotrebljava, ali na pogrešan način. Poštovanje pravila bontona na internetu treba da važi za sve nas. Sa svojim drugovima iz odjeljenja uradiću najvažnija pravila na hameru i okačiti na zid naše učionice da nas uvijek podsjeća na pristojno ponašanje, jer kad god hoćemo nešto da poboljšamo, prvo moramo krenuti od nas samih. Zato poštovanjem ovih pravila, svako od nas daje svoj doprinos u pravljenju interneta bezbjednim i ljepšim mjestom za sve.
Dušan Durutović VII4, OŠ „Vuk Karadžić“, Podgorica
- mjesto na literarnom konkursu Moć medijske pismenosti, organizator Agencija za elektronske medije Crne Gore u saradnji sa OEBS-om u Crnoj Gori)