„Tetralogija o 21. vijeku“: KAKO DA MIJENJAMO SVIJET I UČINIMO GA BOLJIM MJESTOM

U biblioteci „Genius“ Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva ‒ Podgorica objavljena je četvrta knjiga Igora Rudana „Očekujući vatre“ – Razmišljanja o izazovima u 21. vijeku kojom je ovaj naučnik svjetskog renomea zaokružio  svoju  „Tetralogiju o 21. vijeku“. Prethodno su objavljena još tri naslova: „Prava boja neba“, „Zao zrak“, i „U zemlji klanova“.

Tim povodom razgovarali smo sa urednicom izdanja Majom Malbaški.

 

U fokusu biblioteke „Genius“ su djela koja podstiču naučni i kreativni duh na svim nivoima obrazovanja. Šta je bio poseban motiv da se objavi „Tetralogija o 21 vijeku“?

 

Sticajem lijepih okolnosti na Interliberu u Zagrebu, 2017. godine, došla sam do knjige „Točna boja neba“ Igora Rudana koju je objavila Naklada Ljevak. Nakon što sam je pročitala i upoznala se s biografijom naučnika koja je zaista impresivna, danima sam svojim kolegama i prijateljima prepričavala i citirala odlomke iz knjige. Uporedo s tim, znamo da rezultati PISA testiranja u Crnoj Gori nijesu zadovoljavajući, a godinama se govori i radi na čitalačkoj pismenosti koja je i osnova za razvoj naučne pismenosti. Inspirisani potrebom o popularizaciji nauke na svim nivoima obrazovanja, u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva – Podgorica razvila  se 2018. godine ideja da oformimo biblioteku „Genius“.

Poseban cilj ove biblioteke jeste objavljivanje naslova koji promovišu nauku i šire interesovanja i informisanost šire čitalačke publike za naučne teme, razvijaju istraživačku radoznalost i znanja kod mladih ljudi, koji u ovoj biblioteci pronalaze dodatnu literaturu o naučnim pogledima na svijet. Dakle, bili smo inspirisani djelima, naučnim radom, u globalnim razmjerama renomiranog naučnika Igora Rudana.

 

„Prava boja neba“ namijenjena je mladim naučnicima, ali i svim ljudima koji primjećuju da se u 21. vijeku svijet veoma brzo mijenja.  U čemu je posebna vrijednost ovog djela?

 

Prva knjiga objavljena u ovoj biblioteci je „Prava boja neba“s podnaslovom Razmišljanja o nauci u 21. vijeku. Radi se o zbirci tekstova, eseja koje je ovaj naučnik pisao u toku jedne decenije. U odabranim tekstovima on govori o tome što danas pojedinu granu nauke čini uspješnom, koje su bitne razlike između nauke u 21. i 20. vijeku, kako steći osjećaj za veću ili manju važnost nekih informacija koje se javljaju prilikom naučnih istraživanja, kako stalno pratiti konkurentnost svojeg tima i ostalih timova, te kako strateški planirati karijeru u nauci.

Igor Rudan se obraća svima koje zanima nauka, ali naročito mladim ljudima koji tek treba da spoznaju šta znači upornost, strpljenje, vjera u vlastite sposobnosti i ciljeve koje smo sami sebi zacrtali.

 

U knjizi „Zao zrak“ autor nastoji da popularizuje modernu medicinu i javno zdravstvo. Na koji način to čini  i koliko je u tome uspješan?

 

U svojoj drugoj knjizi „Zao zrak“ s podnaslovom Razmišljanja o zdravlju i bolestima u 21. vijeku, prof. dr. sc. Igor Rudan piše o mnogobrojnim naučnim istraživanjima, otkrićima timova naučnika koji su dobili Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju. Govori o zauzdavanju zaraznih bolesti kroz istoriju čovječanstva, o tome kako smo u proteklih sto godina, bili svjedoci jedne nevjerovatne zdravstvene tranzicije cijelog čovječanstva, kako je upetostručena svjetska populacija pronalaskom antibiotika i vakcina, a ljudski život dvostruko produžen.On, takođe, odgovara i na pitanja vezana za savremene prioritete u zdravstvu, a tiču se najsiromašnijih zemalja, u uslovima humanitarnih ili izbjegličkih kriza, zaraznih bolesti… U srednje razvijenim zemljama postoji ogroman porast nezaraznih hroničnih oboljenja, dok u visoko razvijenim zemljama izbijaju neke, relativno nove bolesti – tzv. bolesti duboke starosti poput demencije, tj. bolesti gubitka pamćenja, i njihova podvrsta – tzv. Alchajmerova bolest.

Autor obuhvata i teme koje se tiču ekonomskog tereta koje ove bolesti donose. To je danas za neke države veći teret nego što su karcinomi i kardiovaskularne bolesti. Znači, svaki tip zemalja ima neki svoj vlastiti, specifični problem. Igor Rudan ima misiju i vrlo je dosljedno sprovodi kroz sva četiri djela – pa nas informiše o najvažnijim  temama u javnom zdravstvu,  pruža nam izobilje važnih informacija o nama samima, ljudskom zdravlju, bolestima, o zdravlju naše planete i otvara mnoga pitanja o kojima razvijene zemlje već uveliko promišljaju.

 

 

Treće djelo „U zemlji klanova“, koje aludira na njegovu drugu domovinu − Škotsku gdje je član Kraljevskog društva u Edinburgu, govori o promjenama kojima se treba prilagoditi. Šta je lajtmotiv ove knjige?

 

Treća knjiga „U zemlji klanova“ koje referira na škotske klanove počinje nizom autorovih poruka odnosno pouka. Na primjer:

„Naučio sam da zdrava društva liječe poremećene pojedince, a bolesna društva slijede poremećene pojedince.

Naučio sam da nijedan ljudski život nije važniji ili manje važan od drugog ljudskog života, samo je različit…“

U samom podnaslovu Razmišljanja o prilagođavanju u 21. vijeku autor jasno potcrtava glavnu ideju koju razvija kroz trideset i tri poglavlja, a to su promjene kojima se čovjek treba prilagođavati. Svako poglavlje počinje krilaticom koja nam pruža zanimljiv uvid u još dublju autorovu namjeru ‒ a to je ‒ vratimo se na početke zapitanosti, filozofiju i stare Grke kroz Aristotelovu izreku: „U obrazovanju, korijeni su gorki, a plodovi slatki“.

Govoreći o svom životnom putu i pozivu, o ostrvu Hvaru s kojeg vodi porijeklo, Zagrebu, Paviji, Edinburgu ‒ važnim mjestima, gradovima i ljudima koji nas oblikuju i usmjeravaju, o intuiciji, obrazovanju i životnoj filozofiji, o društvenim mrežama i o mnoštvu drugih tema ‒ autor nam saopštava i neke životne istine koje je otkrivao kroz svoj dugogodišnji rad i posvećenost znanju i nauci. „Nijedan član akademije ovdje u Edinburgu, kada s njim pričam, ne misli da je išta naročito posebno učinio. Svi su samo jako dugo vremena intenzivno radili ono što su voljeli i u čemu su bili dobri rješavajući usput probleme cijelog društva. Stoga najčešće imaju utisak da su svi ostali članovi zaslužniji od njih samih.“

 

U četvrtoj knjizi „Očekujući vatre“ Igor Rudan razmatra izazove s kojim se čovječanstvo suočava u 21. vijeku i analizira postojeće trendove koji će biti održivi ili neodrživi u budućnosti. Recite nešto o tome?

Četvrta knjiga naslovljena „Očekujući vatre“ nastala je tokom autorovog boravka i strahovitih požara u Australiji, 2019. godine. Podnaslov Razmišljanja o izazovima o 21. vijeku uvodi i izazovne teme i analize postojećih trendova koji će biti održivi ili neodrživi u budućnosti, govori o arhitekturi kolapsa, Ujedinjenim nacijama i ciljevima održivog razvoja, zdravlju okeana, zagrijavanju atmosfere, izvorima energije, hrani i vodi, siromaštvu, o različitim pristupima zdravstvenim sistemima itd. Autor se osvrće i na nejednakost i društvene razlike, kao i na demografska pitanja koja proizlaze iz daljnjeg produženja ljudskog vijeka. Čitalac se upoznaje s najznačajnijim inovacijama od početka vijeka, kao i s promjenama koje čovjek doživljava širom svijeta. Posebno ističe inovativne primjene računara, mobilnih uređaja, elektronske pošte, neuromarketing, virtuelnu stvarnost, nove metode čuvanja ogromnih količina podataka i vještačku inteligenciju. Analizira i vrednovanje rada i poimanje ličnog bogatstva, kao i kolektivno rješavanje problema crowdsourcingom (projekat na kome su putem interneta okupljene osobe raznih znanja i sposobnosti, pripadnici raznih obrazovnih nivoa, kulturoloških grupa i slično, voljnih da rade na stvaranju novih vrijednosti)
i crowdfundingom (način finansiranja početnih faza razvoja ideje ili projekta, početni kapital iz sopstvenih pobuda obezbjeđuju ljudi iz raznih krajeva svijeta).

 

Kako prateći uputstva autora možemo mijenjati svijet i učiniti ga boljim mjestom?

 

Sabirajući naučne, antropološke, sociološke, ekonomske činjenice u „Tetralogiju o 21. vijeku“, Igor Rudan nam nudi uvide pomoću kojih bismo mogli da, malim ili malo većim koracima, mijenjamo svijet i da ga činimo boljim mjestom za život. Naučna istraživanja nijesu vrijedonosno neutralna, stoga autor kritički sagledava i sve ono što je nehumano i iracionalno u svijetu. Time šalje najvažniju poruku, a to je da nas samo rad na sebi dovodi u poziciju da bolje sagledavamo pojave i dešavanja.

Lj. V.

 

 

Back to Top