Služba zaštite i spašavanja Opštine Tivat nagradila je učesnike koji su pobjedili na konkursu na temu „Vatrogasci“. Drugu godinu Služba zaštite i spašavanja organizuje likovno-literarni konkurs, a trude se da ova stvaralačka aktivnost preraste u tradiciju. Ove godine je situacija sa virusom uticala na manji broj radova u odnosu na prethodnu godinu. Na konkurs je pristiglo ukupno 58 likovnih, 14 literarnih radova, četiri pjesme i jedna maketa. Žiri u sastavu Sanela Fičer, Svetlana Đikanović i Branko Peković imao je težak zadatak proglasiti najbolje među najboljim stvaraocima.
Uz čašicu razgovora i slatko posluženje, djeci su uručene diplome, a pročitani su i literarni radovi. Najmlađa učesnica konkursa Natalija Laković, prvak a članica NVO „Književna omladina Tivta“, sa radošću je crtala čim je čula za konkurs i osvojila treće mjesto na likovnom konkursu u kategoriji I-V razreda. U istoj kategoriji drugo mjesto pripalo je Dariji Andričić, a prvo Andrijani Radović. Najbolju maketu napravile su učenice IX-3 razreda OŠ „Drago Milović“ Vanja Perović, Jovana Mrvaljević i Nikolina Todorović.
U kategoriji VI-IX razreda prvo mjesto pripalo je Teodori Barbić iz OŠ „Branko Brinić“ koja je istakla „da je mnogo razloga biti vatrogasac i da to nije nimalo lak posao, veoma je opasno i odgovorno zanimanje, a mi djeca im se na ovaj možda simboličan način, dakle slikanjem na temu 'Vatrogasac', možemo zahvaliti za sve što rade za nas. Tema konkursa bila mi je zanimljiva posebno što je moj tata komandir Službe zaštite i spašavanja, a i zato što je inače ova služba veoma važna za zaštitu građana i imovine i našu bezbjednost uopšte.“
Teodora je za prvonagrađeni rad bila inspirisana poslijednjim velikim požarima u Australiji, a za tehniku je izabrala akril. Drugo mjesto pripalo je Ivani Živić, a treće Gabrijeli Lakićević.
Najbolji literarni rad napisala je Ana Luković, a drugo mjesto pripalo je Kristini Gardašević.
Komandir SZS Tivat Zoran Barbić istakao je da su im djeca uvijek najmiliji gosti. Dokaz za to je što Vatrogasnu stanicu godišnje posjete najmlađi iz vrtića, škola, nevladinih organizacija, internacionalnih škola itd, a zaposleni su uvijek spremni za edukaciju i druženje, gdje se gosti upoznaju sa životom, obavezama i odgovornostima koje ovo humano zanimanje donosi, ali od svega najviše oduševljenja donosi vožnja vatrogasnim vozilima i zvuk sirene.
VATROGASCI
Vatrogasci su heroji bez maski, velikih crvenih plaštova i kostima. To su nevjerovatno hrabri ljudi. Nedavno je jedan vatrogasac skoro izgubio svoj život pokušavajući da spasi dijete od vatre. To je jako opasan posao. Dok su na poslu moraju da se brinu da pomognu nekome drugome u nevolji često rizikujući i sopstveni život. Oni su naši anđeli čuvari. Ne pomažu nam samo kada dođe do požara.Možemo ih pozvati i u slučaju poplave,ako se zaglavimo negdje, čak i ako nam se mačka zaglavi na drvetu. Prije godinu dana mačak moje tetke se zaglavio na drvetu da bi pobjegao psu, pa su onda morali da pozovu vatrogase koji su spustili mačka na sigurno. Jednom se čak dogodilo da je došlo do poplave u našem potkrovlju. Nazvali smo vatrogasce koji su pomogli mojim roditeljima da izbace svu vodu iz potkrovlja. Vatrogasci su jako važan dio naše zajednice. To su hrabri ljudi koji stavljaju svoje živote u veliku opasnost skoro svakoga dana.
Prije dvije godine desio se veliki požar u blizini Tivta.Vatrogasci su se danima borili protiv snažne vatre. U jednom su trenutku bili opkoljeni vatrom ali su hrabro uspjeli da se izvuku iz plamenog obruča. Nakon nekoliko dana su uspjeli zaustaviti stihiju.Svi su im bili zahvalni. Nema puno ljudi koji mogu da rade tako težak i opasan posao.Na žalost mnogo ljudi to ne shvata i ne cijeni njihov trud onoliko koliko bi trebalo.Mnogima taj posao izgleda lako, ali uopšte nije lak. Da bi neko bio vatrogasac mora biti pametan,hrabar, fizički i psihički snažnan i u kondiciji, zato što je to jako zahtjevan posao. Svako ko je vatrogasac bi trebao da bude poštovan. Ja i moja porodica živimo u blizini Vatrogasne stanice. Oni su prijatelji mojih roditelja i nevjerovatni ljudi. Nikada vas ne može biti strah kada su oni u blizini. Nema riječi kojima bi im se mogli dovoljno zahvaliti za ono što rade za sve nas.
Što se mene tiče svako od njih zaslužuje stotinu zlatnih medalja i najveće poštovanje zbog onoga što rade za sve nas.Svaki put kad mi neko spomene vatrogasce pomislim na te nevjerovatno hrabre heroje koji stalno stavljaju svoj život na crtu radi naše sigurnosti.
Ana Luković