Galatea Gallery iz Podgorice i JU Muzej i galerija Tivat priredili su u Galeriji ljetnikovca „Buća” u Tivtu izložbu slika akademske slikarke Danijele Drakulović Stamatović, pod nazivom „Serafimski uzvišeno”, koja se može sažeti mišlju Yves Kleina „Plava boja nema dimenzije, ona izlazi izvan granica”. Izložbu je uz muziku Lea Rojasa „Der einsame Hirte“ otvorila performansom autorka izložbe.
Uz nastup na flauti Rezede Valejeve, učenice trećeg razreda Srednje muzičke škole Tivat iz klase nastavnice Žane Lekić, prije samog otvaranja i performansa autorke izložbe, mr Maša Vlaović, teoretičarka i istoričarka umjetnosti, je dala svoj prikaz slikarstva Danijele Drakulović Stamatović i naglasila da njeno slikarstvo pripada estetici modernog senzibiliteta i bazira se na konkretnim perceptivnim senzacijama, nastavivši govor sa predgovorom iz kataloga:
„Ekspresija je unutrašnji pokretač njenog stvaralačkog čina uz snažan euforičan potez koji predstavlja ekspilicitan izraz Danijelinog stvaralaštva. Snaga izraza izvire iz bojene površine koja posmatraču pruža posebnu vizuelenu senzaciju. Platna velikih formata sa naglašenim mediteranskim vizijama na kojima dominiraju lazurni nanosi boje uklapaju se uz pažljivo osmišljenu kompoziciju. Linija dijeli i zatvara čist prostor, dok boja izražava punoću istoga. Umjetnica studiozno pristupa crtežu i koloritu insistirajući na plavoj boji koja dominira, boji mora i neba ‒ dva prirodna entiteta naglašavajući na taj način senzibilitet prostora. U središtu svih slika nalaze se izdužene figure koje su suptilno uklopljene u kompoziciju. One su iluzionistički izdužene i kao takve levitiraju u trodimenzionalnom prostoru pružajući posmatraču osjećaj stalnog kretanja. Umjetnica iskazuje veliko interesovanje za figure i figurativnost, kao i za problematiku ekspresivnog izražavanja i psihološkog doživljaja koji je uklopljen u specifičan likovno-estetski izraz. Deformacijama i disproporcijama dovodi svoje figure do granica karikaturalnog iskaza, reflektujući na njima sva psihofizička stanja.
Slike nastaju u dahu i prožete su intimističkom atmosferom. U pozadini se nalaze obrisi gradova iz nostalgičnih sjećanja koji daju trodimenzionalnost svim djelima.
Kroz stilizovanu simboliku Danijela nam otkriva nove svijetove u kojima vlada ljepota i harmonija. Na taj način sugeriše nam i na samu ljepotu trenutka koji smo dužni doživjeti i poživjeti. Umjetnica gradi prepoznatljiv slikarski izraz u kome je crtež primarno izražajno sredstvo u kompoziciji i formi. Crtež je dominantan i prožima cijelu sliku. Prefinjene tonske i valerske gradacije su u samoj funkciji slike.
Kroz naglašenu emotivnost, prepoznatljiv kolorit, snažan potez, umjetnica nam daje uvid u nove estetske i likovne prostore.
Uključivanje bijele površine, savršeno uklopljene u kompoziciju, uvodi posmatrača u jedan novi, gotovo mitski prostor u kojem vlada mir i uravnoteženost. Umjetnica vješto gradi kompoziciju ostavljajući bijelo platno na pojedinim djelovima. Bjelina ukazuje na prazan prostor koji pravi ravnotežu sa dobro osmišljenom koloritnom kompozicijom.
Promišljanje o boji i zakonima komplementarnosti je prisutno u njenom radu. Postignut je harmoničan odnos svih djelova na slici, koji čine jedinstven kompozicijski sklad. Umjetnica uz veliku disciplinu i preciznost, promišljenost u likovnom izrazu, iskazuje svoju suptilnu implusivnost i emocionalnost.
Veliko slikarsko iskustvo omogućava umjetnici da postiže spontanost u izrazu, kao i u izražavanju ličnih emotivnih stanja. Danijela na svojim slikama oživljava i dočarava mediteransku toplinu, šum morskih talasa, dah vjetra. Njena intimna poetika u pojedinim djelima polako prelazi u svijet fantastičnih apstraktnih vizija. Izraženi su kontrasti na slikama, tamne izdužene figure koje su obasjane autentičnom svjetlošću koju umjetnica postiže jako dobrom kolorističkom postavkom.
U svom slikarskom opusu Danijela ekspresionistički, apstraktno ukršta svoje intimističke i lirske konotacije, stavljajući naglasak na samog čovjeka i njegova preživljavanja u savremenom društvu. To je traganje za mjerom, uz njegovanje angažovanog odnosa prema neposrednoj stvarnosti. Naglasak je na introspekciji ‒ posmatranju sebe u odnosu na svijet i društvo koje umjetnicu okružuje. Slika je za nju Univerzum preko koga nam otkriva svoju projekciju svijeta u kome su ljepota, radost i nježnost jedini omjeri.“