U OŠ „Anto Đedović“ u Šušanju održana je povodom Međunarodnog dana pismenosti literarna radionica „Kako napisati priču“ u čijem radu su učestvovali talentovani učenici V razreda – ljubitelji čitanja, knjige i literarnog stvaralaštva.
U uvodnom dijelu učenici su upoznati sa povodom literarnog okupljanja i druženja. Kroz edukativni pano otkrili su istorijat ovog značajnog dana i načine obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti.
Radionica je započeta učeničkim asocjacijama na riječ pismenost. Svako je otkrivao šta za njega taj pojam znači (slova, čitanje, pisanje, lijepo izražavanje, vještina pisanja priča i pjesama...).
Zatim su učenici dobili zadatak da se prisjete vremena kada je počelo njihovo opismenjavanje i ko je sve učestvovao u tom važnom i procesu. Kada smo dobili odgovore (učiteljica, mama, tata, braća, sestre, djed, baka i ostali članovi porodice...) analizirali smo šta nam to otkriva − da je proces opismenjavanja važan i dugotrajan proces u kome nam svi pomažu i da započinje u određenom periodu života (6/7.godina ). A da za učenje i opismenjavanje nikada nije kasno, učenicima je kao primjer predstavljen pisac Marko Miljanov koji je u kasnijim godinama naučio da čita i piše,shvativši vrijednost pismenosti.
Pošto su upoznati sa informacijom da u Crnoj Gori još uvijek ima nepismenih ljudi učenici su navodili i svoje ideje kako bi oni motivisali nepismene ljude da se opismene (organizovanje edukativnih centara za odrasle, volonterske akcije i sl.)
U glavnom dijelu radionice pažnja je posvećena pismenosti u savremenom društvu.
„BRAINSTORMING“ ili „OLUJA IDEJA“: Pomoću ove metode napravili smo listu odgovora šta znači biti pismen u savremenom društvu, koje sve vještine pismenost podrazumijeva. Učenici su došli do saznanja da pismena osoba nije samo ona koja zna da čita, da piše, računa. Pismena osoba je ona koja umije ispravno da čita i razumije pročitano, da pravilno piše i poznaje pravopis i jezička pravila, da zna lijepo da govori i pravilno se izražava, da ima vještinu pisanja teksta. Učenicima su objašnjeni i novi pojmovi: informatička pismenost i medijska pismenost i njihov značaj u savremenom svijetu i komunikaciji.
PET KORAKA DO PRIČE: Pošto je pismenost širok pojam, a obuhvata i savladavanje vještine pisanja priče, učesnici su učili postupak kako se pravi priča i šta je sve važno za jednu priču − pet koraka do priče: uvod, likovi, mjesto, vrijeme, zaplet i zaključak.
SKICIRANJE/PLAN PRIČE: Učenici su učestvovali u procesu skiciranja svoje priče. Svi su dobili po literarnu mapu na kojoj je dat samo uvod (za svakog različit), a oni su imali zadatak da na osnovu toga skiciraju priču − napišu ostale faze u procesu stvaranja i da priči osmisle naslov. Đaci su pokazali kreativnost i maštovitost u procesu skiciranja priče. Dobili su zadatak da priče kod kuće razviju, završe, a nakon toga da ih na nekoj od narednih planiranih radionica čitaju i da o njima razgovaraju i komentarišu. Planirano je da ovi literarni radovi, kada dobiju konačnu formu, budu objavljeni na školskom sajtu.
U završnom učesnicima učesncima je ukazano na značaj pismenosti i obrazovanja u svakodnevnim životnim situacijama. Pošto je u pitanju igrovna aktivnost, za to su poslužili književni likovi iz domaće lektire.
IGRA MEMORIJE: Kroz igru memorije učesnici su imati zadatak da na osnovu asocijacija prepoznaju književne likove koji su u vezi sa učenjem i pismenošću.
Prvi lik na koji su se odnosile asocijacije bio je Vini Pu (i scena iz knjige kada dobija pismo u boci-poruku od druga koji je u nevolji, a ne umije da je pročita pa traži pomoć od drugih). A drugi književni lik na koji se odnose asocijacije je Pinokio (kome je otac kupio Bukvar da bi Pinokio mogao da se obrazuje, a pritom prodao kaput jer nije imao novca). Učenici su uspjeli da pogode o kojim književnim likovima je riječ i prepoznali su i tumačili situacije koje se odnose na pismenost, školu i obrazovanje. Cilj ove aktivnosti je bio da učesnici kroz poruke koje im šalju književni likovi shvate važnost obrazovanja u životu i da budu podstaknuti na učenje i opismenjavanje.
U epilogu radionice zaključeno je da je pismenost proces koji traje i da svakodnevno treba raditi na ličnom opismenjavanju i učenju, ali i podsticati druge na to. Zato su učesnici radionice dobili zadatak da naučeno na ovoj radionici prenesu svojim drugarima iz odjeljenja u okviru nastave Crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti. Omogućeno im je da se kroz vršnjačku edukaciju oprobaju u ulozi edukatora i na taj način vježbaju te vještine i sposobnosti.
Lj. Milović
